Sinoć su na stadionu “Bilino Polje” u Zenici svoj meč 6. kola kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiji naredne godine, u okviru grupe H, odigrale selekcije BiH i Grčke, te na kraju, podijelile bodove, odigravši bez pogodaka, 0:0.
Ovim bodom, kud i kamo, zadovoljniji mogu biti gosti iz Grčke, s obzirom da su nakon 6. kola kvalifikacija zadržali drugu poziciju u grupi, odnosno, poziciju koja vodi u baraž za Svjetsko prvenstvo, sa jednim bodom prednosti u odnosu na trećeplasiranu BiH.
Reprezenatativci BiH po ko zna koji put najavljivali su pobjedu protiv neke od iole ozbiljnijih reprezentacija, kakava je, recimo, Grčka, međutim, po ko zna koji put pokazali su nemoć da ostvare takvo nešto, dok su s druge strane, grci najavljivali da će neporaženi napustiti Zenicu, u čemu su, na kraju, i uspjeli.
Ova reprezentacija BiH, bez obzira kako završile ove kvalifikacije, po svemu sudeći, jednostavno, ne može napraviti neki iskorak, niti napredak, jer nema kvalitet neophodan za pobjede protiv boljih evropskih selekcija, i definitivno potrebna je smjena generacija u najskorijem vremenskom periodu kako bi se, napokon, počele pobjeđivati reprezentacije jače od Estonije, Kipra, Andorre ili Lihtenštajna, uz svo dužno poštovanje prema ovim reprezentacijama.
Godinama se pominju nedostaci u odbrani ove selekcije BiH, a da li je to zapravo, ključ neuspjeha, i koji dio tima, zapravo, je najslabija karika?!
Selekciji BiH malo ko je dao više od dva pogotka za jedan susret, ali selekcija BiH, osim onim najslabijim reprezentacijama, malo kome je postigla više od jednog gola.
Što se veznog reda bh reprezentacije tiče, ni tu nije baš sjajna situacija, međutim, nije ni to najlošiji dio tima.
Dakle, najslabija karika ove reprezentacije BiH je napad ustvari, jer trenutni standardni napadači bh reprezentacije mogu napuniti mrežu, ako ćemo gledati deceniju unazad, isključivo, Estonije, Kipra, Latvije, Andorre, međutim, problem nastaje kad dođu na megdan Grčkoj, Rumuniji, Izraelu, Švedskoj, Belgiji, Nigeriji, a da ne govorimo o onim najjačim reprezentacijama kao što su Njemačka, Brazil, Argentina, Francuska…
Selektor bh reprezentacije, Mehmed Baždarević, već duže vrijeme rezervne napadače poziva “tek reda radi”, da “popune mjesto na klupi”, ne dajuću im uopšte šansu da promijene, nerijetko, nepovoljan rezultat po BiH kada ova reprezentacija igra kvalifikacije za odlazak na neko veliko takmičenje protiv onih solidnih ili jačih reprezentacija u Evropi, a kada im se, silom prilika, ukazala šansa na turniru u Japanu, oni su ga i osvojili! I to, definitivno, nešto govori.
Itekako treba imati na umu da napadače ovog kvaliteta kakve trenutno u prvom timu reprezentacije BiH drži selektor Baždarević, i očito bez namjere da ih se zamijeni kada je nepovoljan rezultat, ima gotovo svaka solidna reprezentacija u Evropi, barem, ako se uzme u obzir za koje klubove nastupaju.
Čak i neke od slabijih evropskih i svjetskih reprezentacija imaju napadače koji nastupaju u ponajboljim klubovima Liga petice, kao što su Mkhitaryan (Manchester United) i Armenija, Aubameyang (PSG) i Gabon, ili Hamšik (Napoli) i Slovačka, što znači da ova napadačka postava BiH i nije na nekoj naročitoj cijeni u evropskim i svjetskim razmjerama kako se to čini, niti bilo koja reprezentacija ima razloga da ih se nešto naročito unaprijed pribojava.
Nasuprot aktuelnim startnim napadačima BiH, oni najbolji napadači svijeta, kakve BiH, objektivo, sad zasad, nema, u stanju su da sami “donose” uspjehe svojim reprezentacijama, primjera radi, Lewandowski i Poljska, Bale i Vels, Suarez i Urugvaj, ili Ibrahimović i Švedska, a da i ne govorimo da ovi navedeni nogometaši, također, zahvaljujući svojoj kvaliteti obavezno nastupaju i za one najjače svjetske klubove i osvajaju najznačajnije svjetske klupske trofeje, i nije im za eventualni neuspijeh “kriv” niti jedan trener niti imaju problem sa adaptacijom na bilo koji klub.
U današnjem vremenu i nije neki uspjeh tek se kvalifikovati na neko veliko takmičenje, to može velika većina, čak i ispodprosječnih reprezntacija, kakve su, opet uz dužno poštovanje, između ostalog, Vels, Sjeverna Irska, Kostarika, Albanija, Honduras, Gvatemala, Novi Zeland, Island, Latvija, uspjeh je pobjeđivati najbolje, priuštiti publici zadovoljstvo da uživaju u kvalitetnom nogometu.
U svakom slučaju ljudi zaduženi za analizu i nedostatke reprezentacije BiH trebali bi dobro razmisliti o budućnosti ove selekcije i da li se u mlađim selekcijama BiH možda “krije” Lewandowski, Ibrahimvić, ili Bale, da li im vrijedi dati šansu da se razvijaju na adekvatan način i na vrijeme, i zapitati se da li i jedna ozbiljna reprezentacija, kakvoj, nadamo se teže, igru zasniva na napadačima koji su ušli u pozne igračke godine.
