Dragan Jevtić je u ženskom nogometu od 2010. godine kada je bio jedan od osnivača ženskog kluba „Radnik Bumerang“. Nakon osnivanja kluba, počinje i njegova trenerska karijera i rad na organizovanju ženskog nogometa u Bijeljini i BiH.
Kao selektror ženske „U-19“ reprezentacije, ali i pomoćnik selektrorice „A“ reprezentacije u neposrednom je trenažnom procesu te ima kompletan uvid u stanje ženskog fudbala u našoj zemlji.
Zašto se opredijelilo za osnivanje ženskog kluba i rad u njemu, koliko su djevojčice zainteresovane da igraju fudbal, da li je važno i ponašanje na terenu, samo su neke od tema o kojima je za zvaničnu stranicu Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH govorio selektor „U19“ ženske reprezentacije Dragan Jevtić.
„Prije svega ljubav prema ženskom sportu mi je usadila moja sestra, Dragana. Ona je bila igračica košarkaškog kluba „Jedinstvo Aida“ iz Tuzle, tadašnjeg prvaka Evrope i višestrukog šampiona Jugoslavije. Njene treninge i utakmice nisam propuštao. Kada mi je grupa djevojčica, mnogo godina kasnije, došla sa idejom da osnujemo ženski fudbalski klub sa velikim oduševljenjem sam taj njihov prijedlog prihvatio jer je za mene, u tom momentu, to predstavljalo veliki izazov. Već sam bio dugo godina u muškom fudbalu a, te 2010. sam obavljao funkciju sportskog direktora FK „Radnik“ tako da je ipak pored izazova postojala i skeptičnosti da li one mogu igrati i baviti se ovim sportom. Zasto su mene izabrale, ne znam! Ali sada, poslije osam godina rada, mislim da nismo pogriješili i ja, što sam prihvatio njihovu ideju i one, što su mene izabrale. Moj život više ne mogu zamisliti bez ženskog fudbala, bez mojih fudbalerki.“
Koliko su djevojčice zainteresovane da igraju fudbal?
„Iz dana u dan naš klub raste i napreduje. Radimo stalne promocije i priključuje nam se svaki dan sve više novih djevojčica koje žele da se druže, treniraju i igraju fudbal. Sigurno da ženski fudbal svakog dana postaje sve veći pokret. Ove djevojke ruše sve barijere i predrasude, te polako ali sigurno zauzimaju svoje mejsto na bosansko – hercegovačkoj mapi sporta“.
Koliko NS/FS BiH doprinosi razvoju ženskog fudbala i da li ste zadovoljni odnosom Saveza prema reprezentativnom i klupskom fudbalu u BiH?
„Postići nešto, a nemati podršku, pogotovo na samom početku skoro je nemoguće. Ženski fudbal na našim prostorima je zaživio a zahvaljujući NS/FS BiH, na čelu sa predsjednikom Begićem svakodnevno napreduje i razvija se. Kao član UEFA komiteta za ženski fudbal, sigurno da je i generalni sekretar Baković osjetljiviji za sve probleme ženskog fudbala, jer bez pomoći naše krovne kuće, većina klubova ne bi mogla da funkcioniše, a reprezentativne selekcije ne bi mogle da postižu sve bolje rezultate na međunarodnoj sceni“.
Nedavno je obavljen žrijeb grupa kvalifikacija za EP za narednu sezonu. Kako komentarišete grupu u kojoj je naša reprezentacija?
„WU-19 reprezentacija koju predvodim u narednom ciklusu kvalifikacija dobila je izuzetno tešku grupu. Norveška je dugo godina u vrhu evropskog fudbala, Češka Republika je osnivanjem akademija napravila veliki pomak i obje njene mlađe selekcije igraju Elitnu rundu kvalifikacija. Gruzija je nepoznanica ali dolaze iz ruske škole i samim tim nisu protivnik kojeg možemo podcijeniti. Međutim, mislim da uz dobar plan priprema možemo parirati svim ovim selekcijama i napraviti jedan iskorak u ovom uzrastu“.
Kakav je po Vama kvalitet Premijer ženske lige BiH?
„Što se tiče kvaliteta naše Premijer lige on se poboljšava iz godine u godinu. Pored mog kluba mislim da će u narednim godina „SFK 2000“ dobiti dostojnog rivala u drugim klubovima. U mnogim sredinama lokalne zajednice, te društveni i privatni subjekti prepoznaju rad i zalaganje ljudi koji vode ženske klubove. To, kao i činjenica da imamo sve više djevojčica koje igraju fudbal, motiviše ih da nam sve više pomažu.“
Da li su rezultati u kadetskoj ligi pokazatelj da se i u ostalim klubovima radi više sa djevojčicama te da bi drugi timovi u budućnosti mogli biti konkurentniji ekipi „SFK 2000“?
„Sigurno da je osnivanje kadetske lige veliki „vjetar u leđa“ u razvoju ženskog fudbala. To je još jedan pokazatelj da NS/FS BiH dugoročno gledano ulaže, ali sigurno i očekuje određeni napredak na reprezentativnom nivou u ovoj kategoriji. Ove takmičarske sezone šampionska titula će doći u moj klub. To je dokaz da smo u prethodnom periodu dobro radili i da smo na pravom putu. Sigurno da je „SFK 2000“ po svim kriterijima daleko ispred nas, i odličan su primjer kako treba raditi. Ženski klubovi u našoj zemlji imaju priliku slijediti njihova iskustva u sistemu rada i u dobroj organizaciji, te ih primijeniti i, zašto ne, jednog dana i pobijediti ih. U interesu je ženskog fudbala da imamo više ekipa koje se mogu boriti za šampionsku titulu, jer samo kroz jaku konkurenciju može se ići dalje i napredovati.“
Kao treneru ženske ekipe, koliko vam je važno kako se igračice ponašaju na terenu, ali i izvan njega? Kako po vama treba da izgleda kombinacija sporta i obrazovanja?
„Sigurno da mi je pored dobrog rezultata, možda i više važno ponašanje igračica kako na terenu tako i izvan njega. Imamo propisan kodeks ponašanja i one ga moraju poštovati. Nisam ni malo sentimentalan i svako ko ne poštuje norme ponašanja ne može biti dio moga kluba. Kombinacija sport – obrazovanje je tema koja mora da se uvede kao čas u svim klubovima kako u muškim tako i u ženskim. Nažalost, većina prosječnih igrača po završetku igračke karijere, ako se nisu školovali, kasnije ne mogu da se pronađu u nekim drugim zanimanjima. Zato su kod nas igračice obavezne da po završetku srednjeg obrazovanja nastave školovanje, a uveli smo i obavezan kurs engleskog jezika“.
Možete li opisati način na koji komunicirate sa igračicama za vrijeme utakmice i u svlačionici? Kako motivišete ekipu da pruži maksimum na terenu?
„Spadam u onu grupu trenera koja izuzetno vodi računa kako komunicira sa igračicama. Nastojim da ih na bilo koji način ne povrijedim, a istovremeno da im ukažem na neke propuste. Isto tako, koristim svaku priliku i da ih pohvalim. Naravno, desi se nekada i da povisim ton ali one znaju da je to dobronamjerno i ne uzimaju mi to za zlo. Uvijek prije utakmica nađemo neki poseban motiv da budemo još bolji i maksimalno se trudimo da to ostvarimo na terenu. One takođe imaju svoj ritual prije početka svake utakmice“.
Za kraj, imate li neke preporuke za još brži razvoj ženskog fudbala u BiH?
„Nekada može biti pogubno brzo doći na vrh. Mislim da treba da nastavimo ovim našim sitnim, ali sigurnim koracima ka vrhu. Imam mnogo ideja za brži razvoj ali ja, u životu nisam nigdje žurio, tako da smatram kako trebamo napraviti jednu strategiju (plan) razvoja za naredne četiri godine. Kroz tu strategiju bi našli način za stalnu promociju fudbala, da li kroz školska takmičenja, festivale ženskog fudbala ili redovna okupljanja i pripreme. Uz kvalitetan i stručan rad, te uz telenat koji već imaju naše djevojčice, sigurno bi došli i bolji rezultati.
Za kraj, poručio bih roditeljima da podrže svoje kćerke, ako one vole fudbal i da im dozvole da se bave „najljepšom sporednom stvari“ na svijetu.“
