Fudbalski Klub Sarajevo ove sezone igra ispod svih očekivanja svojih navijača, i trenutno je, uoči predstojećih susteta u Ligi za prvaka Premijer lige BiH, tim sa “Koševa” na četvrtoj poziciji prvenstvene tabele, sa zaostatkom od (ne)dostižnih deset bodova za vodećim dvojcem, mostarskim Zrinjskim i svojim gradskim rivalom Željezničarom.
Navijači mlađeg sarajevskom premijerligaša, s obzirom na tradicionalno šampionska očekivanja, izrazito su nezadovoljni takvom bodovnom situacijom u ovom trenutku aktuelne premijerligaške sezone, a naročito su nezadovoljni klupskom politikom koja se odnosi na formiranje i selektiranje igračkog kadra ovog tima.
Naime, Facebook stranica “Bordo boja”, stranica koja iz navijačkog ugla prati rad FK Sarajevo, preuzela je zanimljiv osvrt autora (ime i prezime poznato redakciji portala sportskevijesti.com) po pitanju aktuelnog igračkog kadra FK Sarajevo, odnosno, osvrt na temu zarade nogometaša koji iz inostranstva dolaze kao pojačanja u ovoj klub, te igrača koji su proizvod samog kluba.
U tekstu koji je od autora preuzela Facebook stranica “Bordo boja”, između ostalog, zamjera se aktuelnom rukovodstvu FK Sarajevo na činjenici da su “stranci” u igračkom kadru FK Sarajevo u velikoj mjeri privilegovani u odnosu na “domaće” nogometaše, te upravo u takvom stanju vide i potencijalno najvećeg krivca za loše rezultate FK Sarajevo u aktuelnoj sezoni.
Osvrt teksta koji je preuzela Facebook stranica “Bordo boja” vezan za trenutku situaciju u FK Sarajevo, u nastavku teksta prenosimo u cjelosti:
“Kada će se u FK Sarajevo pojaviti ljudi koji će shvatiti ovo? Kada će se pojaviti ljudi koji će shvatiti da dovođenje polovnjaka iz Srbije i Hrvatske nije politika koja vodi ka napretku FK Sarajevo?
Igrač koji dođe sa strane košta klub najmanje 250.000 KM na godišnjem nivou. Pogotovo se to odnosi na igrače koji su došli u Sarajevo nakon šampionske titule, tj. od 2015. do danas. Jednostavno jedan Crepulja, Barbarić, Balić, Ikande, Altiparmakovski i drugi neće doći bez plate od 5.000 eura u prosjeku. To je 120.000 KM na godišnjem nivou. Bez bonusa. Sa doprinosima od 70%, njegova plata izađe na 200.000 KM. Moraš mu platiti stan, hranu. Neizbježno je dati i dio novca “na ruke” prilikom potpisa ugovora, recimo da je to 20.000 KM. Moraš dati i proviziju menadžeru koji ga dovodi, što je još 20.000 KM u prosjeku. Kad se sve sabere, dva takva igrača te godišnje koštaju pola miliona maraka. POLA MILIONA MARAKA. To je kompletan budžet jedne Krupe ili Radnika.
S druge strane, kad gurneš igrača iz svog pogona u tim, taj igrač te košta u prosjeku 12.000 KM godišnje, sa doprinosima oko 20.000 KM. Nema para na ruke, nema menadžerskih provizija. Nema stanarine, nema hrane, jer su ti momci ili iz Sarajeva ili već sve to imaju u sklopu Akademije. Dakle takav jedan mladi igrač te košta kao 12 stranaca na godišnjem nivou.
I da se razumijemo, nisam ja protiv stranaca, ali kada su to igrači koji prave razliku. Nije problem dati Benki 250.000 godišnje, jer Benko u 50 utakmica zabije 30 golova i donese ti titulu, koju debelo naplatiš poslije i vratiš pare. Nije problem Jajalo, Delač, Stojčev, Velkoski, jer to su igrači koji su na Koševo donijeli dva trofeja i play-off EL. Problem su igrači kao Ikande, Novaković, Hodžić, Cesar, Emerson, koji te skupo koštaju, a kao rezultat dobiješ 0 trofeja i treće/četvrto mjesto, evo već treću sezonu zaredom. Logika? Nema je.
Nisam pobornik ni radikalnih stavova da svih 18 igrača treba biti iz omladinskog pogona, niti da samo djeca grada i kluba znaju šta je bordo dres. To bi bilo bezobrazno s moje strane i uvrijedljivo prema mnogim momcima koji su došli sa strane i ostavljali srce na terenu. Ali nažalost takvih je sve manje, uglavnom se dovode poluigrači koji nemaju kvalitet da se prošetaju ligom, da osvoje trofeje, a s druge strane Sarajevo već treću sezonu izdvaja najviše novca za plate u Premijer ligi, a rezultata nema.
Jedno četvrto mjesto (2015/16) bez Evrope, jedno treće mjesto i finale Kupa (2016/17) uz ispadanje u prvom kolu EL, te sve su prilike još jedno treće/četvrto mjesto, uz upitan plasman u Evropu (2017/18). A odgovorno tvrdim da je u ovom periodu Sarajevo izdvojilo više novca za plate od Zrinjskog, Širokog i Željezničara. Logika? Nema je.
Samo ove zime sa Koševa su otišla četvorica Akademaca, za cca 2.000.000 KM, iako je od njih samo jedan (Mihojevic) dobio pravu šansu, dok ostala trojica (Hadžić, Veladžić, Sadiku) skupa nisu imali ni 400 minuta u prvom timu. Da li je njihova cijena mogla biti i veća da su odigrali 2-3 sezone? Naravno da bi.
Priča da se s tim mladim igračima ne može ostvariti uspjeh je deplasirana, jer uspjeha nema ni sa ovim strancima. Da smo mi u ove tri godine osvojili 3 trofeja, ja bih prvi rekao da se radi ispravno. Ali mi smo osvojili 0 trofeja, a pri tome skršili ogromnu lovu, koju nismo naplatili ni od Evrope, ni od transfera, jer su svi ti igrači otišli za 0 KM, a većina ih je čak i dobila desetine hiljada KM prilikom raskida ugovora, što znači da si pri njihovom odlasku čak bio u minusu. Logika? Nema je.
Ako se već ne može/ne zna sastaviti ekipa koja će biti onoliko kvalitetnija od tri rivala, koliko je više plaćena, onda se s tom praksom mora prestati. Podhitno, jer evidentno je da ovakva transfer politika vodi klub u novu finansijsku dubiozu, a onoga zbog čega se fudbal igra, trofeja i uspjeha u Evropu, nema ni na mapi.
Da li je realno da će se u Titovoj 38b pojaviti ljudi koji će izaći u javnost i reći da je primarni cilj da u narednoj sezoni igrači mlađi od 21 godine dobiju 10.000 minuta? Da li bi rezultati bili išta lošiji da na svakoj utakmici mladi igrači dobiju 250 minuta (40 utakmica x 250min = 10.000 minuta)? Na nedavnom primjeru utakmica u Krupi i sa Radnikom/Slobodom na Koševu vidimo da ne bi. U Krupi su Mustafić, Mujakić i Šabanović dobili 250 minuta. U dvije utakmice na Koševu, Mustafić je dobio 14 minuta protiv Radnika, a Mujakić 78 protiv Slobode. Rezultat? Tri boda u Krupi i dva na Koševu.
Jedan Dinamo, koji je pojam kluba na ovim prostorima, skupo plaća svoje strance, ali mu oni donesu 10 titula i 7 Kupova u 11 godina, a u isto vrijeme u svakoj sezoni Dinamo daje po 6.000 minuta U21 igračima po sezoni. Rezultat? Apsolutna rezultatska dominacija i ogromna svota zarađena od prodaje tih mladih igrača.
Igrači Dinama danas čine okosnicu reprezentacije Hrvatske. U isto vrijeme, igrači Akademije čine okosnicu svih omladinskih reprezentacija BiH (11 u pionirskoj, 4 u kadetskoj, 3 u juniorskoj). I to nisu više one reprezentacije na kojima su njihovi vršnjaci iz Evrope nabijali gol-razliku. To su reprezentacije koje su učestvovale na dva evropska prvenstva i bile nadomak još dva.
Dakle ti momci imaju kvalitet, prepoznat u Evropi. Sadiku je u Belgiji, Hadžić i Veladžić u Portugalu, Čataković u Slovačkoj, Rondić u Češkoj, Smajlagić u Sloveniji, Kapić u Švajcarskoj, sve redom jače lige od ove buranije, pretenciozno nazvane Premijer ligom.
Vjerovatno Sarajevo ni sa njima ne bi bilo prvak BiH, ali ne bi bilo ni ispod trenutnog četvrtog mjesta, a u isto vrijeme bi uštedjeli ogromnu sumu novaca koje se sad bacaju na igrače sa strane, plus bi imao tu djecu u izlogu i priliku da dodatno zaradiš na njima. Krupa i Radnik su prodajom dvojice mladih igrača (Jašarević i Memišević) zaradili više nego Sarajevo na svim strancima. Sarajevo je, uostalom, više zaradilo na Mihojeviću nego na svim strancima koji su napustili klub u zadnje dvije i po godine (izuzetak je Barbarićev “transfer” u drugi Tanov klub).
Dozovite se, promijenite klupsku transfer politiku i recite javno da je Sarajevo spremno žrtvovati naredne tri sezone, zarad promovisanja vlastitog kadra iz Akademije, a sa ciljem ozdravljenja kluba, jer ako se nastavi ovako pumpati balon bez pokrića, samo je pitanje dana kada će taj isti balon eksplodirati i raspasti se u milion komadića. A tad će biti kasno…” – navodi se preuzeti tekst Facebook stranice “Bordo boja”.
Foto: Facebook/ Bordo boja
