Fudbalski klub Mladost Doboj-Kakanj je osnovan 25. maja 1959. godine. Povodom rođendana prenosimo autorski tekst o osnivanju kluba novinara i publiciste Raifa Čehajića:
“Jedan od važnijih događaja u pojavi i razvoju sportskog života u Doboju, prije svega fudbala, bez sumnje se desio sredinom treće i prvih godina četvrte decenije 20. stoljeća. U to vrijeme omladina je po mahalama igrala tada popularne igre, a takmičenja među ekipama održavala su se na igralištu u Podvrtlima.
U svojim zapisima nastalim 1992. godine u Beogradu, više sjećanjima na Doboj i život u njemu u četvrtoj deceniji 20. stoljeća, Osman Dogdibegović, rođeni Dobojlija, po profesiji oficir JNA, piše da je prije Mladosti u Doboju postojao fudbalski klub koji se zvao Osman Đikić (mostarski revolucionar i predsjednik tamošnjeg muslimanskog društva Gajret). Vrijeme u koje smješta taj klub su četrdesete godine 20. stoljeća, a teren na kome je igrao su dobro poznate Podvrtle, ali iz zapisa se ne vidi da li je ekipa postojala prije ili poslije Drugoga svjetskog rata.
No, prema kazivanju najstarijih Dobojlija, ideja da se u Doboju osnuje fudbalski klub pojavila se i zaživjela još 1938. godine, kada je vjerovatno i postojao Osman Đikić. Nedavno preminuli Osman Merdanović (1922.–2013.), jedan od pokretača ideje osnivanja Mladosti, posljednjih godina svoga života novinaru Kakanjskih novina Hamidu Hadžiću iznio je ukratko svoja sjećanja na te dane: „Volio sam fudbal od malih nogu i sjećam se kada me otac obradovao loptom iz onog vremena, kada nije bilo prave bubamare, kako smo je zvali. Sjećam se da smo oko 1935. godine u Doboju imali dosta omladine koja je svakodnevno šutirala krpenjaču, pa smo osnovali i fudbalsko društvo da bismo igrali utakmice između Donje i Gornje mahale, a kasnije i s igračima iz obližnjih sela i naselja… Prve fudbalske poteze učili smo na Podvrtlama koje postaju tada i prvo igralište. Za registraciju kluba tada nismo imali uslove.“
U svakom slučaju, zna se da je u Doboju za osnivanje i rad FK Mladost Doboj-Kakanj, zajedno s još nekoliko ljubitelja fudbala, Osman Merdanović mnogo učinio. Sve je krenulo onda kada mu je pred Drugi svjetski rat otac, također imena Osman, a sin Omera Merdanovića, kupio kožnu loptu, koja je u to vrijeme imala dva dijela: unutrašnji gumeni, zvani dušica (sličan današnjem dječijem balonu), i vanjski kožni dio, koji se na jednom manjem dijelu vezivao pertlom, poput cipela. Do tada su mladići fudbal igrali loptom krpenjačom.
Da je pojava takve lopte u Doboju sredinom 20. stoljeća, zahvaljujući njezinom vlasniku, nešto kasnije mogla pokrenuti osnivanje fudbalskog kluba, pa i odrediti sudbinu i igračku karijeru nekih igrača, u ovo globalizirano doba izgleda kao prava fantazija. A i za jedno i za drugo pojava čarobne lopte je to zaista bila. Jasno to potvrđuje nastanak Fudbalskog kluba Mladost i karijera najmanje dva najistaknutija dobojska fudbalera u drugoj polovini proteklog stoljeća – Mehmeda Buze i Hajrudina Čileta Kulovića.
Jer ta čarolija, zvana fudbal, toliko je opčinila Dobojlije da su se oni svakodnevno okupljali na Podvrtlima, dijeleći se u dvije ekipe – Donja i Gornja mahala – kako bi se takmičili u toj igri i zabijanju golova. Nekolicina njih će koju godinu kasnije, zajedno s Osmanom Merdanovićem, biti pokretači inicijative i neki od osnivača prvoga fudbalskog kluba u Doboju, koji će se prije registracije neslužbeno zvati Đerzelez (Alija Đerzelez, bosanski mitski junak iz turskog perioda uprave Bosnom).
Pogledajmo hronološki kako se sve to zbivalo. Bilo je to vrijeme prvih poslijeratnih godina kada je u ratu stvorena nova država zvana Federativna Narodna Republika Jugoslavija, čije se stanovništvo zbog krize izazvane raskolom sa SSSR-om, Informbiro 1948., moralo snabdijevati osnovnim životnim potrepštinama ograničeno, putem tačkica. A imati fudbalsku loptu u to doba bio je pravi socijalistički luksuz. Okupili bi se tada oko lopte na Podvrtlima Dobojlije, podijelili u dvije ekipe i tako trenirali.
Trajalo je to neko vrijeme, a potom u Kaknju 1956. godine rudnički sindikat počinje organizirati Radničke sportske igre, kad se na takmičenje prijavljuje i ova ekipa pod imenom Doboj koju su činili radnici rudničkog pogona Separacija. U tome novom takmičenju nastupale su ekipe iz Općine Kakanj, a činili su ih timovi tadašnjih preduzeća i pogona rudnika, kao i neke mjesne zajednice.
Prve godine nastupa u toj ligi (1956) Doboj je na kraju zauzeo drugo mjesto, a prva je bila Termoelektrana, tim od koga je Doboj izgubio u finalu rezultatom 3:1. Ovo prvo takmičenje igrano je na ispadanje, tako da je Doboj pobijedio sve svoje protivnike do meča s Termoelektranom iz Čatića.
Na tim je sportskim igrama Doboj imao solidan tim, koji je po prikazanoj igri odskakao od drugih ekipa, što im je garantiralo plasman u sami vrh tabele.
Ekipu Doboja tada su sačinjavali najčešće ovi igrači: Omer Merdanović, Faik Mujagić, Omer Kulović, Enver Dogdibegović, Tahvil Hadžić, Hamdo i Šefko Merdanović, Šefko Imamović, Vahid Mujagić, Sabrija Begić, Ibro i Hasib Kulović, Šefko Hadžić, i dr.
U ekipi je povremeno nastupao i Salem Merdanović, tada već prvotimac Rudara, koji je za Doboj igrao u navali, postigavši najviše golova na Radničkim sportskim igrama.”
Povodom ovog značajnog jubileja za bosanskohercegovačkog premijerligaša iz Doboj-Kaknja, iskrene čestitke upućujemo i mi sa portala sportskevijesti.com, uz želje za što boljim rezultatima kluba i u narednim godinama.
