Ovih dana održava se najveća nogometna manifestacija na svijetu – Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, koje mogu pratiti stanovnici sa svih kontinenata.
Povodom toga, novinar portala sportskevijesti.com došao je do zanimljivog svjedočenja jednog građanina Sarajeva koji prati sva Svjetska prvenstva kroz historiju, počevši od onog prvog, održanog 1930. godine u Urugvaju, pa do ovog današnjeg u Rusiji.
Naime, ovaj građanin Sarajeva otkrio nam je kako su se to pratila prvenstva svijeta prije tačno osamdeset godina, kada je on imao dvanaest godina, odnosno, treće Svjetsko nogometno prvenstvo po redu, koje je 1938. godine održano u Francuskoj.
Njegova sjećanja u nastavku teksta prenosimo u cjelosti:
“Danas je vrlo teško doći do informacija sa samih početaka održavanja Svjetskog prvenstva, pa sam mišljenja da jedna fudbalska priredba od prije osamdeset godina zavrijeđuje da se o njoj nešto kaže.
Nama u to davno vrijeme bilo je omogućeno pratiti utakmice putem tadašnjeg Radio Beograd ili Radio Zagreb, jer Sarajevo tada uopšte nije imalo svoju radio stanicu.
Rijetka su tada bila i gradska područja koja su uopšte imala električnu energiju, a o ruralnim područjima da se i ne govori. Također, vrlo rijetki su bili i ugostiteljski objekti koji su imali električnu energiju, izuzev oni tada najbolji.
Inače, samo imućniji građani imali su mogućnost sebi kupiti radio aparat, jer su bili veoma skupi.
Uglavnom, kada bi se održavao neki sportski događaj koji bi prenosio Radio Beograd ili Radio Zagreb, tada bi se na jednom mjestu okupljao veliki broj građana, pretežno omladinaca, ali i starijih ljudi, koji su slušali radio prijenose tih manifestacija.
Jedna od takvih manifestacija bilo je i Svjetsko prvenstvo 1938. u Francuskoj, a naročito zanimljivo nama za pratiti bile su utakmice koje je igrala reprezentaciju tadašnje Kraljevine Jugoslavije.
Jedna od tih utakmica koja se sa posebnom pažnjom pratila je utakmica uoči Svjetskog prvenstva između reprezentacija Kraljevine Jugoslavije i tadašnjeg svjetskog prvaka, Kraljevine Italije.
Kako je meni ostalo u sjećanju prilikom radio prijenosa te utakmice, utakmice koja je prva ikada bila u direktnom radio sa ili uoči svjetskih prvenstava na ovim prostorima, komentator na Radio Beograd, poznati Radivoje Marković, koji se u tom trenutku nalazio u Francuskoj, izvještavao je prije same utakmice o događanjima unutar reprezentacije Kraljevine Jugoslavije.
Dakle, dan prije početka utakmice, reprezentativci Jugoslavije, u čijem su sastavu, između ostalog bili, Moša Marjanović, Lehner Lešnik, Kokotović, Horvat, golman Lovrić, koji je tada jedini bio iz Sarajeva, sarajevske Slavije, održavali su svoj redovni trening.
Jedan vrlo zanimljiv događaj koji se dogodio pred tu utakmicu između Italije i Jugoslavije vezan je za čuvenog italijanskog igrača Giuseppe Meazzu i reprezentativce Jugoslavije.
Prilikom treninga reprezentativaca Jugoslavije, u jednom momentu se na treningu pojavio jedan italijanski karabinjer, žandar, koji je došao pratiti, dakle, trening.
Ovaj karabinjer je zamolio reprezentativce Jugoslavije da uputi nekoliko udaraca prema golu, a što mu je tada dozvoljeno.
Koliko god da je uputio udaraca prema golu Lovrića, svaka lopta završila bi iza njegovih leđa.
Zadivljeni ovim, reprezentativci Jugoslavije su potom su na okviru gola, na prečki, iscrtali jedan krug, te ovog karabinjera zamolili da ga proba pogoditi, a što je on nekoliko puta zaredom učinio, i potom otišao svojim putem.
Sutra, na utakmici između Italije i Jugoslavije ponovo se pojavio ovaj karabinjer, ovoga puta u dresu Italije. Bio je to slavni Giuseppe Meazza.
Sama utakmica bila je zanimljiva, golman Jugoslavije, Lovrić, iako je primio dva gola, branio je fenomenalno, a komentator Radio Beograd stalno je ponavljao “Lovrić lovi”, misleći na lopte koje hvata ispred Italijana.
Na kraju je prema mom sjećanju utakmica završila rezultatom 2:2, što je tada bio veliki uspjeh reprezentacije Jugoslavije.
Poslije te utakmice u našem narodu se dugo ponavljala parola “igra Aca ko Meazza, igra Lola ko Piola”. Današnja svjetska prvenstva su zanimljiva, ali dosta su drugačija od tadašnjih.” – navodi se u sadržaju teksta devedesetdvogodišnjeg građanina Sarajeva.
