Otkako je NS/FS BiH za novog selektora izabrao bugarskog trenera Ivayla Peteva, ne stišava se nezadovoljstvo najvjernijih navijača najbolje bosanskohercegovačke nogometne selekcije.
Razlog zbog kojeg su navijači nogometne reprezentacije BiH nezadovoljni krije se u činjenici da je krovna kuća bosanskohercegovačkog nogometa izabrala inostranog trenera u konkurenciji legendarnog bivšeg nogometaša Sergeja Barbareza, inače, nekadašnjeg kapitena reprezentacije i miljenika navijača.
Kao što je poznato, članovi Izvršnog odbora NS/FS BiH glasali su za jednog ili drugog kandidata, te je u konačnici prednost sa samo jednim glasom protiv dobio bugarski trener, a glasanje se, prema riječima koje je potpredsjednik NS/FS BiH, Milorad Sofrenić, na nedavno održanoj konferenciji za štampu Saveza rekao novinaru portala sportskevijesti.com, obavilo “javno i tajno”.
U praksi javno glasanje znači da na sjednici Skupštine NS/FS BiH članovi podižu jedan od kartona na kojima piše “Za, Protiv, Suzdržan”, dok je tajno glasanje slično glasanju na izborima za predsjednika države, odnosno, glasanje je “de facto” anonimnog karaktera, ubacivanjem jednog od tri navedena kartona u predviđenu kutiju.
Nakon bilo kakvog glasanja na državnom nivou Bosne i Hercegovine, kao što je slučaj i sa državnim NS/FS BiH, a zbog složene geopolitičke situacije u državi, obično je velika većina glasača nezadovoljna rezultatima istih, te se smatraju na neki način i izigranim, što i nije nimalo čudno, s obzirom na činjenicu da konačni rezultati nerijetko budu jedno od “solomonskih riješenja”, koja u biti i nisu izbor čak niti onih koji glasaju, ili onih u ime kojih se glasa, u ovom slučaju navijača i ljubitelja nogometa u BiH koji će na stadionima pohoditi mečeve, ili pratiti situaciju sa najvažnijom sporednom stvari u BiH na neki od drugih načina.
Da bi se sve narodne pripadnosti u BiH ujedinile u jednu temu, priču ili smjer, jedino izvodljivo biranje ikoga ili ičega, u ovom slučaju selektora nogometne reprezentacije BiH, nažalost po nogomet i sport, bilo na način da najveći savjetodavci kompletnog naroda i ekselencije kojima se “slijepo i bez presadana” vjeruje, duhovne vjerske vođe, naprave konsenzus i “u ime naroda” koji praktikuje jednu od nekoliko službenih religija u BiH, izaberu, primjera radi selektora, i to na principu da selektor bude izabran “žrijebom”, odnosno, da konačni ishod zapravo bude volja “više sile”.
Tada bi svi narodi u Bosni i Hercegovini, a poznavajući mentalitet većine, jednostavno “morali” biti zadovoljni, jer u usložnjenoj državi se kontra izvijesnih religijskih autoriteta jednostavno, tradicionalno i uslijed generalnog patrijarhalnog odgoja velikog procenta ukupnog stanovništva, “ne može” ali i “ne smije”, naročito ne javno, i bez ikakvih razlika kod svih konstitutivnih naroda i/li pripadnika službenih religija.
U slučaju nekog eventualnog ne/očekivanog ne/uspjeha na zelenom terenu, tada ne bi krivac bio niko, niti selektor, niti direktor, niti “Begić”, “Bogičević”, “Vico”, a zasigurno niti Kranjčar “Cico”, i sve bi bilo manje stresnije, a u narodu raspoloženje znatno bolje, i sveopšte stanje umnogome “sretnije”.
Do tog trenutka, svaki izbori u Bosni i Hercegovini, bez obzira čega i koga da su izbori, naposljetku će biti predmet i tema višemjesečnog ili višegodišnjeg nezadovoljstva, uvijek će biti “ugroženi oni jedni, drugi, treći ili četvrti”, sve to na žalost razuma i savremenih evropskih i svjetskih tokova.
