Da bez stranaca u nogometnim klubovima na Zapadnom Balkanu nema rezultata, to je i više nego jasno, odnosno, primjera ima više nego dovoljno.
Tako su gotovo svi klubovi sa Zapadnog Balkana poispadali iz eurokupova već u julu, poispadali uglavnom od klubova slabije rangiranih od sebe, a ono što ih “krasi” jeste činjenica da su se gotovo svi ti klubovi oslonili na domaće igrače, ili igrače iz bližeg regiona.
Između ostalog, povjerenje u domaće igrače skupo su ove godine platili hrvatski klubovi Osijek i Rijeka, bosanskohercegovački klubovi Velež iz Mostara, Borac iz Banjaluke i Tuzla City, slovenačka Mura, Koper, crnogorska Sutjeska iz Nikšića, Dečić Tuzi, Budućnost iz Podgorice, i Iskra iz Danilovgrada, srbijanski Radnički iz Niša, sjevernomakedonska Makedonija GP, Akademija Pandev, i mnogi drugi, svi su poispadali uglavnom od predstavnika Farskih Ostrva, Malte, Kazahstana, Islanda, ili Irske, dok su neke eliminisali “strašni” Rumuni ili Poljaci – sačinjeni, jasno, od stranaca.
Jedini klub sa Zapadnog Balkana, a da je na “pogon stranaca” i da je ispao, jeste slovenačka Olimpija iz Ljubljane, elem, ispali su su od Rumuna sačinjenih od stranaca, dakle od sebi sličnih, onako tijesno – nakon izvođenja jedanaesteraca.
Klubovi sa Zapadnog Balkana koji i dalje igraju eurokupove popunjeni su uglavnom strancima, te su neki od tih klubova već osigurali i grupne faze nekog od takmičenja.
Hrvatski Dinamo iz Zagreba i srbijanska Crvena Zvezda iz Beograda su, na “pogon stranaca” već izborili plasman u grupnu fazu nekog od eurokupova, hrvatski Hajduk iz Splita, srbijanski Partizan iz Beograda i Čukarički, sjevernomakedonski Skhupi i Skhendija iz Tetova, te slovenački Maribor i bosanskohercegovački Zrinjski iz Mostara još uvijek za takvo što imaju šansu, i izuzev Partizana i Skhupija, svi ostali su oslonjeni uglavnom na domaće igrače.
Da se malo zabavimo matematikom, koja kaže da ukoliko se za pet kvalitetnih ofanzivaca stranaca iz Afrike i Južne Amerike izdvoji po 30.000 KM mjesečno, i za dvadeset domaćih igrača izdvoji prosječno po 3.000 KM mjesečno, to godišnje iznosi 2.500.000 KM, koliko se otprilike u bosanskohercegovačkim prilikama i izdvaja u te svrhe.
Rezultat će vrlo vjerovatno biti grupna faza nekog od eurokupova, a zarada do pet puta veća od uloga, dok u suprotnom rezultata vjerovatno neće biti nikada, kao ni do sada, ni zarade također.
