Nekadašnji igrač Fudbalskog kluba Sarajevo, Nigerijac Harmony Ikande, godinama unazad obilazi nogometne stadione širom svijeta, jasno, kao igrač različitih svjetskih klubova, te je bio tema kojom smo se mi sa portala sportskevijesti.com, odlučili pozabaviti u ovaj čas.
Tako je Ikande, koji je rođen u gradu Kano u Nigeriji, svoje prve dodire sa nogometnim loptom imao upravo u tom gradu, u klubu Kano Pilars, prije nego je 2008. godine iz Afrike stigao u Evropu, u Italiju, i potpisao ugovor sa AC Milan.
Potom je ovaj “skladni tip”, što bi bilo u prevodu sa Igbo jezika koji je rasprostranjen u Nigeriji bilo zapravo njegovo puno ime i prezime, Harmony Ikande, u Italiji kao posuđeni član milanskog kluba igrao za Monzu i Poggibonsi, a onda ga je put počeo voditi po različitim kontinentima i svjetskim državama.
Prvobitno je nakon “italijanske odiseje” otišao u Španiju, tamo je, iako još uvijek član AC Milan, u svojstvu posuđenog igrača nastupao za Extramaduru, da bi mu potom istekao ugovor o pozajmici, ali i ugovor sa Italijanima, te je postao slobodan – kao ptica.
I postade, dalja budućnost će reći, Harmony Ikande od tada “ptica selica”, promijeni ovaj Nigerijac od tada do danas još trinaest klubova igrajući na dva kontinenta, ukupno tri ako se računaju prvi nogometni koraci ostvareni u Nigeriji, odnosno u Africi, te obiđe mnoga mora, ali se nigdje “kao čovjek ne napi vode”.
Dakle, Ikande se iz Španije odselio u Mađarsku, gdje je nastupao za Honved Budapest, potom je otišao i do Azije, do Izraela, gdje je igrao za Beitar iz Jerusalema, da bi se potom vratio u Evropu, u Ukrajinu, gdje je zaigrao za tamošnji klub Goverla Uzhhorod.
Ipak, ponovo Ikandea Azija “pozva k sebi”, ponovo Izrael, no klub je drugi, Hapoel Tel Aviv, međutim, ni Evropa mu ne “dade mira”, ni manje ni više nego Bosna i Hercegovina, gdje postade igrač Fudbalskog kluba Sarajevo.
No ni u BiH nije pronašao “obećanu zemlju”, te se vratio u Aziju, ponovo u Izrael, tamošnju “treću sreću” potražio je u klubu Maccabi Yavne, i gle čuda, nije je našao, već se ubrzo otisnuo put Kipra, gdje postade član Arisa iz Limassola.
Ubrzo Ikande napušta i Kipar, i ubrzo će postati jasno da “uludo” traži svoju sreću u Izraelu, gdje se ponovo vraća, ovoga puta potpisuje za Hapoel Nazareth Lilith, a potom i za Hapoel Ramat Gan, međutim, sve je bilo uzalud, jer ga putevi, iako ostaviše u Aziji, odvedoše u Sadijsku Arabiju, gdje postaje igrač tamošnjeg klub Al-Jabalan.
Ni Saudijska Arabija se, barem tada, za ovog Afrikanca nije ispostavila kao krajnje odredište, već se ubrzo obreo u Omanu, tamo je postao član kluba Samam Club.
Nije ni Oman dugo potrajao kao životno stanište za Ikandea, te ubrzo napušta i ovu državu, i vraća se, ne u Izrael, već ponovo u Sadijsku Arabiju, u nadi da će mu uspjeti ono što u Izraelu nije, da pronađe svoj mir, potpisao je za Sholah, a potom i za Al-Washm, gdje se nalazi i dan današnji.
Nigerijac i “skladni tip”, što mu svakako ne pristaje kao prevedeno puno ime i prezime, ali čemu očito očajnički teži, danas ima 31 godinu, i nema sumnje da su u godinama koje predstoje, pred njim novi izazovi i nove putešestvije duž meridijana i paralela, a ko zna, možda ga putevi ka sreći ponovo dovedu i do BiH, u kojoj nije bio već sedam dugih godina.
Ironično, zaista, da Harmony Ikande – “skladni tip” ima tako neskladan život, te se nadati da će kad tad pronaći pravi put za svoj život i za svoju nogometnu karijeru.
Sagledavši okolnosti iz njegove prošlosti, za nadati se da će izbjegavati države koje su na obalama mora, jer na moru mu, evo decenijama, jednostavno mira nema – ni u Italjii, ni u Španiji, ni u Izraelu, ni u Ukrajini, ni u BiH, ni na Kipru, ni u Omanu, a možebit’ ni u Sadijskoj Arabiji, dok Mađarska, istina nema more, no ima mornaricu.
