Košarkaši Jusuf Nurkić i Džanan Musa u BiH nisu imali ni klub – karijeru počeli u Hrvatskoj u Cedeviti, talenat kasnije prepoznao svijet.
Košarkaši Bojan Bogdanović, karijeru počeo u BiH u Zrinjskom iz Mostara, talenat kasnije prepoznao svijet, Turčin Cedi Osman karijeru počeo u BiH, u Bosni iz Sarajeva, talenat kasnije prepoznao svijet.
Nogometaši Edin Džeko, karijeru počeo u BiH, u Željezničaru iz Sarajeva, talenat kasnije preoznao svijet, Luka Modrić karijeru počeo u BiH, u Zrinjskom iz Mostara, talenat kasnije prepoznao svijet.
Rukometaš Benjamin Burić, karijeru počeo u BiH, u Maglaju, talenat kasnije prepoznao svijet, te desetine drugih rukometaša koji su kasnije nastupali za selekciju Hrvatske i poosvajali sve moguće svjetske trofeje i medalje.
Da li je svima njima bilo koja država nešto dala?! Nije! Mnogima od njih niti klub nije dao šansu, ali avaj, svijet je prepoznao talenak i “obradio” ga u vrhunski finalni proizvod, u “stroj” za osvajanje trofeja.
Talenat prepozna svijet i uzme sebi pa makar karijeru počeo na nekom parkingu iza neke zgrade, a kada nema naročito talenta za svjetske okvire – tada je najlakše kukati i okriviti državu, prebaciti svu moguću krivicu na državu, umjesto pogledati istini u oči.
Da su se, kojim slučajem, svi hrvatski rukometaši iz BiH osjećali Bosancima i Hercegovcima više nego državljanina Hrvatske – BiH bi bila prvak svijeta u rukometu sa igračima iz Gabele, Međugorja, Šujice, Drinovaca, i ko zna koje sve ne mjesne zajednice, uz dužno poštovanje prema tim mjestima.
