Ono što smo godinama unazad potencirali, a što i dan danas mi sa portala sportskevijesti.com potenciramo kao trenutnu i dugoročnu dobrobit za bosanskohercegovački klupski nogomet, ono o čemu godinama pišemo i ono o čemu godinama razgovaramo na konferencijama za štampu sa trenerima, sportskim direktorima i predsjednicima klubova, sve se više pretvara u stvarnost, a to je neminovni i masovni angažman stranih nogometaša iz Afrike i Južne Amerike u klubove Premijer lige BiH.
Tako danas od dvanaest klubova Premijer lige BiH, njih šest, odnosno polovina od ukupnog broja, ima barem jednog takvog igrača u svojim redovima, dok ih većina ima i po dvojicu, trojicu, pa i više u pravcu maksimalnog dozvoljenog brija stranaca po startnoj postavi jedne ekipe.
Strance iz Afrike ili Južne Amerike u svojim redovima imaju aktuelni prvenstveni lider Željezničar iz Sarajeva, njih dvojicu, potom, trenutno drugoplasirani Široki Brijeg koji ima jednog takvog, ista je situacija i kod trećeplasiranog Zrinjskog iz Mostara, petoplasirana Tuzla City ih ima čak četvoricu od pet mogućih, pravilima dozvoljenih, mjesta u prvoj postavi prvog tima, šestoplasirano Sarajevo ima dvojicu, te osmoplasirani Velež iz Mostara jednog.
Clarismario Santos i Joseph Amoah u redovima FK Željezničar, Cyrille Kpan u redovima Širokog Brijega, Abdul Zubairu u redovima HŠK Zrinjski, Amadou Coulibaly, Malcolm Barcola, Dario, i Allasane Diaby u redovima FK Tuzla City, Rashid Abubakar i Muhammed Musa u redovima FK Sarajevo, te Stephane Baorou u redovima FK Velež, odnosno, imena i prezimena su jedanaest igrača koji su ove sezone pojačali pomenute klubove, i svi oni su Afrikanci ili Južnoamerikanci.
Ono što je također zanimljivo za naglasiti, jeste podatak da su gotovo svi ovi nabrojani igrači, dakle gotovo svih jedanaest pomenutih, ujedno i starteri u svojim timovima, dok tek manji broj njih priliku za igru dobija sa klupe za rezervne igrače.
Trend dovođenja nogometaša iz Afrike i Južne Amerike definitivno je pozitivan, barem ako bi se vodili trendovima koje prate gotovo svi klubovi učesnici grupne faze nekog od tri evropska klupska takmičenja, odnosno, većina tih klubova svojim igračkim rosterima dokazuje da se ne može osloniti većinski ili isključivo na domaće igrače i usput igrati na najvećem evropskom nivou, a što bi trebao biti cilj i klubova iz Bosne i Hercegovine koji nikada ranije nisu igrali grupnu fazu niti jednog takmičenja, i prema tom negativnom parametru nalaze se među tek par ne/nogometnih država u Evropi.
Ono što je naročito zanimljivo jeste i podatak da od šest nabrojanih timova, njih čak pet se nalaze na prvih šest pozicija Premijer lige BiH, dok jedino četvrtoplasirani Borac iz Banjuke za sada “ne vjeruje” igračima iz Južne Amerike ili Afrike, uz podatak da su Banjalučani s dvojicom takvih pretprošle sezone bili prvaci BiH.
Klubovi koji u svojim redovima nemaju stranaca iz Južne Amerike ili Afrike trenutno se, izuzev četvrtoplasiranog Borca, nalaze na pozicijama od sedmog do posljednjeg mjesta, međutim, pitanje je vremena kada će i ti klubovi uvidite da trend koji forsiraju jednostavno neće donositi željeni rezultat u otvorenom nogometnom tržistu.
Također, bitno je naglasiti da su većina od ukupnog broja stranaca iz Afrike ili Južne Amerike, a koji nastupaju u klubovkma Premijer lige BiH, uglavnom u uzrastu do 25 godina starosti, i samim tim su potencijal i za budući izlazni transfer, odnosno, za zaradu klubovima, pod uvjetom da opravdaju očekivanja – naravno.
Naposlijetku ove naše teme, a shodno činjenici da većina trenutnih gore navedenih igrača stranaca igraju bitne uloge u svojim timovima, te se još niti jednog od njih ne naziva “promašenom investicijom”, zaključak bi bio da se itekako može angažovati dovoljno kvalitetan igrač iz Južne Afrike ili Amerike u neki od klubova Premijer lige BiH, samo je, kroz adekvatan skauting osoba zaduženih za takvo što, potrebno raditi na tome.
