Mi sa portala sportskevijesti.com, u tekstu koji slijedi, analiziraćemo ključne razlike u radu tri najtrofejnija nogometna kluba u BiH kao i razlike u stepenu uspješnosti, u pitanju su tri kluba sa po sedam naslova prvaka BiH, abecednim redom FK Sarajevo, HŠK Zrinjski Mostar, i FK Željezničar Sarajevo.
Kada se podvuče paralela tri najtrofejnija kluba u BiH, FK Sarajevo već desetak godina prevashodno, stvar klupske politike, “razvija igrače” za, ispostavilo se, uglavnom azijsko tržište.
FK Sarajevo više od deset godina gotovo pa konstantno, prosječno jednom godišnje, mijenja trenere zbog rezultata prvog tima koji se od strane navijača okarakterišu kao rezultati ispod očekivanja, a novac kojeg, za bosanskohercegovačke standarde već desetak godina ne manjka, klub ne koristi racionalno, odnosno, ne ulaže se adekvatno u prvi tim, i navijači rezultatima uglavnom ostaju nezadovoljni.
Ipak, u prethodnih petnaest godina FK Sarajevo ima osvojene i četiri titule prvaka BiH, no u nastavku teksta biće jasnije zbog čega navijači ovog tima smatraju da to nije dovoljno.
Nasuprot Fudbalskom klubu Sarajevo, HŠK Zrinjski Mostar u prethodnih petnaest godina, gledajući prvi tim ovog kluba po sezonama, ispostavilo se da nije razvijao igrače, odnosno, malo kojeg svog juniora je razvio u prvotimca, međutim, HŠK Zrinjski je u tom periodu sva raspoloživa novčana sredstva, kojih slično stanju u FK Sarajevo također ne manjka, usmjeravao u razvoj svog prvog tima, i tom metodom osvojio sedam titula prvaka BiH, duplo više nego jedan od dva glavna konkurenta u borbi za “prevlast” u bosanskohercegovačkom klupskom nogometu, FK Sarajevo, te su navijači mostarskog kluba tom činjenicom svakako zadovoljni.
Nasuprot, u prethodnih petnaest godina vrlo uspješnog HŠK Zrinjski i duplo manje uspješnog FK Sarajevo, FK Željezničar u tom istom periodu ulaže isključivo u prvi tim, osvojene su tri titule prvaka BiH, ali bitno je naglasiti da već deset godina ovaj klub uglavnom nema finansijska sredstva kao FK Sarajevo i HŠK Zrinjski, te ih iz tog razloga ne može ozbiljno pratiti, i zbog toga već deset godina i ne osvaja titule, tačnije, od sezone 2012/13, kada su nogometaši Željezničara posljednji put podigli pehar namijenjen naslovu prvaka BiH.
Situaciju u kojoj je klub već dugi niz godina bez osvojenog naslova prvaka, navijači FK Željezničar relativno razumiju, odnosno, razumiju da bez dovoljne količine novca, bez finansijski dovoljno moćnog vlasnika, klub u savremenim nogometnim trendovima teško da može očekivati trofeje, te dok stanje finansijske krize u klubu traje cilj je pokušati izboriti plasman na međunarodnu klupsku scenu.
Gledajući ove podatke, sasvim je jasno da najtrofejniji klubovi u BiH, ako žele nastaviti u tom pravcu i biti to što u ovom trenutku jesu, sav raspoloživi novac moraju isključivo ulagati u svoj prvi tim, da se treba itekako razmotriti mogućnost masovnijeg uvoza igrača iz inostranstva, prevashodno talentovanih mlađih igrača iz Afrike i Južne Amerike, kao što to uostalom čine i druge države koje imaju nedostatak adekvatnog kadra talenta, države Jugoistočne i Istočne Evrope, gdje geografski spada i BiH.
