Kada neki nogometaš u bosanskohercegovačkom ligaškom sistemu prevaziđe juniorski uzrast, a potom klub čiji je član ne potpiše s njim profesionalni ugovor, odnosno, ne postane prvotimac toga kluba, tada taj igrač ostaje bez kluba.
Ipak, iako ostaje bez kluba, taj igrač nije u mogućnosti potpisati profesionalni ugovor sa nekim drugim profesionalnim klubom, barem ne dok se matičnom klubu ne plati naknada za treniranje, i to u periodu do minimalnih sedam, a maksimalnih deset godina treniranja.
Iz tog razloga, a s obzirom da juniori nemaju zaradu kao profesionalni nogometaši u seniorskoj kategoriji, većina juniora koja prevaziđe taj staž, odlučuje se da karijeru nastavi u klubovima u kojima može potpisati amaterski ugovor, jer tada niti taj klub a niti sam igrač, prema zakonu NS/FS BiH, nisu dužni platiti naknadu za treniranje matičnom klubu.
Također, igrač koji je potpisao amaterski ugovor sa nekim klubom, a to su obično klubovi iz drugog ili nižih rangova nogometnog takmičenja u BiH koji po zakonu NS/FS BiH mogu ali i ne moraju igračima nužno nuditi profesionalne ugovore, do svoje navršene 21 godine ne može potpisati bilo kakav profesionalni ugovor, bez da se plati naknada za treniranje matičnom klubu.
Pri tome, važno je napomenuti da klubovi najjačeg ranga nogometnog takmičenja u BiH, klubovi učesnici Premijer lige BiH, po zakonu NS/FS BiH svojim prvotimcima moraju nuditi isključivo profesionalne ugovore, s obzirom da je Premijer liga BiH profesionalna nogometna liga.
Ovo pravilo NS/FS BiH ima određene prednosti ali i određene mane, prednosti imaju klubovi, i to na način da im neki drugi ne može tek tako preuzeti juniora, a mane su ustvari to što predstavljaju veliku prepreku za mlade i neafirmisane igrače, koji su možda i izuzetno talentirani, no ne mogu tek tako postati profesionalni nogometaši, minimalno do svoje 21 navršene godine.
I dok klubovi kroz ovo pravilo imaju zaštitu, mnogi mladi nogometaši nakon završenog juniorskog staža ili postaju amateri, ili čak završavaju svoje karijere, ne želeći biti dio amaterskog nogometa.
U svakom slučaju, ovakvo pravilo bi trebalo dodatno definisati, kako bi igrači juniori, a na koje matični profesionalni klub više ne računa, mogli svoje karijere dalje graditi u nekim drugim profesionalnim klubovima, bez da se matičnom klubu mora platiti relativno visoka naknada za treniranje tokom perioda provedenog u omladinskim kategorijama i o čemu ćemo detaljnije u nastavku teksta, ili da ta naknada za jednog juniora ne bude nemoguća misija, u smislu finansijskog troška koji jedan junior teško da može osigurati.
U pravilniku NS/FS BiH stoji da ukoliko igrač junior dolazi iz prve kategorije, a to je igrač junior iz profesionalnih klubova, tada je novčani iznos naknade za treniranje takav da junior u periodu od 12. do 15. godine života koje je proveo u omladinskim kategorijama određenog profesionalnog kluba, minimalno po godini mora izdvojiti 4.000 KM, te nadalje od 15. do 18. godine dodatnih 7.000 KM po godini, i u konačnici u periodu od 18. do 20. godine, kada prestaje biti junior, profesionalni klub koji bi ga angažovao ili sam junior da završenim stažom, kako bi bio slobodan potpisivati profesionalne ugovore, mora izdvojiti i dodatnih 15.000 KM po godini, a što je ukupno 64.000 KM, i vrlo težak zadatak i za profesionalne klubove u BiH, te ujedno i neizvjesna investicija jer se ne radi o već afirmisanom igraču, a naročito je težak zadatak za jednog juniora u smislu “kupovine slobode”, koji pri tome nema primanja profesionalnog nogometaša, dakle nema mogućnost da takav iznos plati.
Jasno, slični pravilnici postoje i u drugim nogometnim savezima u Evropi i svijetu, no nije u svakoj državi isti kvalitet životnog standarda, te bi se ponajviše o tome trebalo povesti računa, kako bi naposljetku, u slučajevima kada dođe do gore navedenih situacija, bili zadovoljni i klub, ali i igrač junior na kojeg klub uopšte i ne računa, i koji bi se tada mogao adekvatno nastaviti razvijati u profesionalnom nogometu.
Kada kažemo da bi modifikacijom ovog zakona bili zadovoljni i klub i igrač junior, time podrazumijevamo činjenicu da bi i klub zaradio određeni novac na osnovu naknade za treniranje, jer se ne bi dešavalo da junior na kojeg klub ne računa vezano za seniorski tim, potom pribjegne amaterskom nogometu ili završi karijeru, te da klub samim tim, dakle, ne ostvari nikakvu zaradu, a s druge strane igrač junior svakako bi imao mogućnost da ostvari svoju punu afirmaciju u nekom drugom profesionalnom klubu, a da i njegov matični klub na konto naknade za treniranje ipak ostvari kakvu takvu zaradu.
Pravilnik NS/FS BiH vezano za naknade za treniranje po kategorijama:
