Trener Vahid Halilhodžić gotovo uvijek je, u situacijama kada je selektorska pozicija u nogometnoj reprezentaciji BiH upražnjena, kandidat iz “naroda” da zasjedne na istu.
No oduvijek je, već barem dvadesetak godina, na takvu mogućnost, odgovor trenera Halilhodžića bio isti – ne bi on da bude selektor reprezentacije one države u kojoj politička situacija kroji sudbinu mnogočega, ne bi on dakle da bude selektor reprezentacije BiH, s obzirom da je BiH – eto takva država.
Zaboravljao je trener Halilhodžić, slučajno ili namjerno, dok je pri tome kao selektor vodio pojedine, po društvenim uređenjima uglavnom diktatorske države u Africi, gdje kralj ili neki drugi vladar odlučuje koliko se vazduha smije udahnuti, činjenicu da je BiH nezavisna država, da BiH više nije u SFRJ, i da je cijena nezavisnosti BiH, zapravo, današnja složena politička situacija, koja u BiH dugoročno takva biti i mora, radi “mira u kući”, radi normalnog odnosa građana sva tri konstitutivna naroda, i stvari funkcinišu, nema problema među “običnim” ljudima.
Takve izjave trenera Halilhodžića bi se donekle mogle i shvatiti, jer trener Halilhodžić ipak nikada nije niti živio u BiH, živio je prije tridesetak godina u SFRJ, i on možda i ne razumije trenutnu situaciju u BiH, možda ne razumije raznorazne okolnosti i razloge zašto u BiH danas mora biti složena geopolitička situacija, no ipak bilo bi zanimljivo vidjeti šta bi se dogodilo kada bi trener Halilhodžić dobio ponudu da kao selektor vodi reprezentaciju Španije.
Da li bi i tada trener Halilhodžić izjavio da ne može voditi reprezentaciju Španije, gdje su pri tome finansijski uslovi odlični, dok ona ne zaigra u Barceloni ili Bilbau, gdje zbog složene geopolitičke situacije u toj državi, baš kao što je složena i u BiH, nikada inače zaigrala nije, i pitanje je da li će i u budućnosti, a po sličnom principu prema kojem je stava da ne može voditi reprezentaciju BiH dok ona ne zaigra u Banjaluci, jasno aludirajući na lošu geopolitičku situaciju u BiH – ostaće nepoznato, barem do trenutka dok eventualno ne dobije ponudu Nogometnog saveza Španije.
Teško je, zaista, vjerovati da bi bilo koji trener današnjice, pa tako i trener Halilhodžić, isključivo iz tog razloga odbio postati selektor svjetske nogometne velesile Španije, no nije teško za pretpostaviti da postati selektor reprezentacije BiH nikada i nije bila baš privlačna opcija, ponajviše iz razloga što, nažalost, zbog nešto manjeg nivoa kvaliteta u odnosu na evropske i svjetske reprezentativne velesile, rijetko igra velika evropska i svjetska takmičenja, ali pri tome, da ne bude da je to katastrofalno stanje, selekcija BiH “ulazi u koš sa 70% selekcija Evrope ili svijeta” koje ta takmičenja rijetko ili gotovo nikada ne igraju.
U prevodu, voditi kao selektor reprezentaciju koja u igračkom kvalitetu nema “garanciju” da će igrati na velikim takmičenjima, kao što reprezentacija BiH nažalost jeste, uglavnom nije prvobitna opcija niti za jednog trenera koji je na tim takmičenjima već ranije bio predvodeći neku drugu selekciju – osim ako nije finansijski izdašna ponuda za selektora od strane, u ovom slučaju NS/FS BiH – a nije, niti slučajno nije kao što je izdašna finansijska ponuda nogometnih saveza u Maroku, Alžiru, Obali Slonovače, ili u Japanu.
Važno je napomenuti da je trener Halilhodžić trenutno bez posla, no nije zanemariti niti činjenicu da bi angažman u reprezentaciji BiH za ovog trenera mogao potencijalno značiti i propuštenu izdašnu finansijsku priliku u Africi ili Aziji, a po pitanju iste pozicije, pozicije selektora neke državne reprezentacije, gdje je tokom godina unazad, dakle i radio, a dok ga je bosanskohercegovačka javnost uzaludno “dozivala”, kao što ga “doziva” i dan današnji.
Najprije bi se mogla ozbiljno razmotriti opcija da, u biti, trener Halilhodžić jednostavno nema dovoljno dobru finansijsku ponudu od strane NS/FS BiH, na kakve je inače navikao vodeći kao selektor državne reprezentacije u Aziji i Africi, i samim tim i nema neki naročito jak motiv da vodi nogometnu reprezentaciju koja rijetko učestvuje na velikim kontinentalnim ili globalnim takmičenjima, uz to, uzećemo s dozom rezerve, reprezentaciju države u kojoj je složena politička situacija, a da je to najveći problem glede selektorske pozicije.
U narodu bi se reklo da se, po uhodanom “šablonu”, uvijek ima kome za “prodati maglu” od strane svakog nesuđenog selektora reprezentacije BiH, no narod u BiH nije baš toliko naivan, tačnije, sve je manje naivan, kapitalizam je u BiH odavno prisutan kao društveno uređenje, i narodu je jasno da u poslu, u biznisu, a selektorska pozicija je posao i biznis, ako nema novca – nema ni ljubavi.
