Kad entitetska vlast u BiH odabere klub za predstavnika na međunarodnoj sceni, kada odabere klub koji će trajno prepisati u svoje (privatno) vlasništvo – ime mu (za)uvijek bude FK Borac iz Grada Banjaluka.
Tako bi se mogao otpočeti ovaj tekst u kojem bi svim ljubiteljima nogometa u BiH trebalo biti jasno da svaki od dva entiteta u BiH mora imati svoje predstavnike u sportu na međunarodnoj sceni, jednostavno državno uređenje tako nalaže – da svaki entitet ima zakonsko pravo na svoj “dio kolača”, gdje se ne može i neće zaobići niti sport.
Elem, u manjem bosanskohercegovačkom entitetu su se odlučili da u nogometu finansiraju jedan klub, onaj iz najvećeg grada tog entiteta, dakle FK Borac iz Banjaluke, jer su svjesni da entitet, odnosno, taj klub ima svoje zagarantovano mjesto na međunarodnoj sceni svake sezone.
Mali problem predstavlja samo činjenica da zbog takve odluke entitetske vlasti, nadalje ispaštaju svi drugi klubovi u tom entitetu, jer im je svako ulaganje i trud uzaludan posao, međunarodne scene vjerovatno nikada vidjeti neće, a iz razloga što mjesta više nema, s obzirom da i drugi entitet ima svoja zagarantovana mjesta u eurokupovima, i to ona preostala tri mjesta – veći je entitet i ima više mjesta, vrlo jednostavno.
Sve u svemu, pošteno jeste da svaki entitet ima ista prava, iako djeluje nepošteno kada se u sportu gledaju stvari koje su izvan svakog zdravog razuma, a pod tim podrazumijevamo da se manjak kvaliteta kluba kompenzuje kroz kontinuirana tendenciozna suđenja na utakmicama, sa ciljem kako bi se taj određeni klub, pošto po to, makar i na silu ugurao tamo gdje mu zakonom jeste mjesto.
U prilog svemu ovome navedenom, dostavićemo i izjavu predsjednika FK Borac Banjaluka, inače čovjeka iz politike i iz vladajuće stranke u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, Milana Tegeltije, koji jasno naglašava da ga uopšte ne zanima šta o lakrdijama na utakmicama misle klubovi ili ljubitelji nogometa iz većeg bosanskohercegovačkog entiteta, jer je jednostavno svjestan da taj entitet ima svoja zagarantovana mjesta za klubove učesnike na međunarodnoj sceni, a taj dio priče nije u njegovom dometu, niti po tom pitanju išta odlučuje, ni on, a ni vlast drugog entiteta.
Za kraj ovog teksta, konstatovaćemo da bi svaki ljubitelj nogometa u BiH trebao pružati podršku svom klubu, pogotvo ljubitelji nogometa iz većeg entiteta u BiH jer se u manjem entitetu, dakle, predstavnik već zna, i bez da se mnogo razmišlja o stvarima na koje se ne može uticati, naprosto jer su pisanim i nepisanim zakonom definisane kao takve, a da bi ti klubovi trebali jačati svoje prve timove, sa ciljem da na međunarodnoj sceni što bolje predstave sebe, svoje gradove, i u konačnici svoju državu, mjesta su tri, četvrto ne postoji.