Zašto do kraja aktuelne sezone ne treba dovoditi u pitanje rad struke u FK Sarajevo i FK Željezničar, mi sa portala sportskevijesti.com u kratkim crtama ćemo analizirati u nastavku teksta.
Pa tako, što se tiče sarajevskih nogometnih klubova, članova najjačeg ranga nogometnog takmičenja u BiH, članova Premijer lige BiH, odnosno FK Željezničar i FK Sarajevo, najveća greška je trenutno dovoditi u pitanje rad šefova stručnog štaba, vršiti nepotrebni presing i čekati bilo kakav kiks da se “navale na leđa” svi trenutni i potencijalni problemi.
Dakle, što se tiče FK Sarajevo, strateg Mirza Varešanović ima pred sobom početni cilj da napravi novi tim, a što je i uradio, te pri tome uživa veliko povjerenje tima, potom da ga uigra, a što i čini, te zatim da izbori nastup u eurokupovima za narednu sezonu, što također, ako se pogleda aktuelna situacija na prvenstvenoj tabeli Premijer lige BiH, trenutno ispunjava.
Također, unaprijed određeni cilj pred trenerom Varešanovićem je i taj da se naredne sezone ekipa bori za naslov prvaka BiH, da od početka do kraja prvenstva u svakom trenutku ekipa bude prva ili druga na prvenstvenoj tebeli, a šef struke FK Sarajevo za sada, dakle, ima uspješan prvi početni korak prema svemu tome postavljenom za klupski cilj.
S druge strane, što se tiče FK Željezničar, većinska publika i dio igračkom kadra imali su u jednom trenutku ove sezone želju za promjenom šefa struke Edisa Mulalića, trenera koji je ekipu predvodio veći dio aktuelne sezone, jednostavno došlo je do nekakvog zasićenja nečim na svim navedenim relacijama, i klub je to i učinio.
Uredu, šta je tu je reklo bi se, i novi šef struke FK Željezničar postao je odnedavno trener Nermin Bašić, koji ima početni cilj izboriti nastup u eurokupovima, a ovaj strateg je za sada, ako se pogleda aktuelna situacija na tabeli Premijer lige BiH, sa realnim šansama da ekipu do tog cilja i dovede.
Stoga, najbolje po FK Željezničar u ovom trenutku bilo da ga se pusti da na miru radi, da u međuvremenu zapravo upozna svoj tim u pravom smislu te riječi, da uvidi potencijal ili da uvidi da isti nije na zadovoljavajućem nivou, i tako dok se sezona ne završi, a tek onda vidjeti šta se zapravo uradilo, i šta bi bili najbolji naredni koraci, shodno ponajviše specifičnoj finansijskoj situaciji u klubu.
Sve u svemu, najgora stvar po šefove struke ova dva sarajevska nogometna kluba bila bi ta da im se od strane navijača priređuje bojkot, ponajviše što su navijači ti koji imaju najveću želju da im klub bude najbolji, što bez njihovog prisustva na tribinama klub gubi ono što i jeste i zbog čega to i jeste, i što su oni ti koji jedini mogu donijeti pozitivnu atmosferu, kako na tribine, tako i u svlačionicu tima, tima koji i igra za tribine, za klupske boje i klupski grb, dakle za cilj svakog navijača.
Pogrešno bi bilo da čeka neki rezultatski kiks, kako bi šefovi strike bili okarakterisani kao nedovoljno dobri za tim, osim ako rezultati zaista nisu dobri, ako su zaista ispod svakog očekivanja, jer u tom slučaju bi onda možda došao novi šef struke, izgubio bi barem pola sezone samo dok upozna tim, dok ga po vlastitoj viziji pozloži, da se nekim igračima zahvali na doprinosu i poželi im sreću u karijeri drugdje, te neke nove igrače angažuje i uklopi u postojeći kadar, a to znači samo jedno – garantovano izgubljena sezona.
Za kraj ove analize, unaprijed izgubljena sezona za ove klubove za sobom bi povukla novi navijački bojkot i nezadovoljstvo, a to je najbolje presjeći na gore navedeni način, odnosno ujedinjenjem navijača sa timom i strukom, i zato je za sve – od bojkota uvijek bolje rješenje bojkO(u)t.
