Ako imaš finansijski potentnog biznismena na čelu kluba i najveći budžet od svih nogometnih klubova u državi BiH, a “čita se” u ovom trenutku kao FK Sarajevo, kako treba selektirati prvi tim i biti najbolji na zelenom terenu, tema je koju ćemo mi sa portala sportskevijesti.com u nastavku teksta analizirati.
Stoga, krenimo redom – Fudbalski klub Sarajevo je ujedno klub koji ima najveći budžet u nogometnoj BiH, i to su i iz ovog trofejnog sarajevskog nogometnog kolektiva, inače, kluba sa osvojenih sedam naslova prvaka BiH, više puta naglasili i podvukli, te nikada nisu negirali ovakvu činjenicu.
Predsjednik i investitor Fudbalskog kluba Sarajevo je biznismen Ismir Mirvić, finansijski potentan čovjek, i čovjek koji je sa FK Sarajevo odveć pomjerio standarde ulaganja u prvi tim nekog kluba u BiH, konkretno, FK Sarajevo je na čelu sa Ismirom Mirvićem prvi klub iz BiH koji je za jednu sezonu utrošio više od 1 milion KM na kupovinu igrača, i tu se ne planira zaustaviti, naprotiv.
Ipak, i pored toga, FK Sarajevo, barem trenutno i shodno takvim ulaganjima, ne pruža na zelenom terenu rezultate koji bi opravdali očekivanja navijača, ali i nogometne javnosti u BiH, niti na zelenim terenima na nivou BiH, a niti na zelenim terenima u evropskim okvirima, te zapravo gubi utakmice koje je “na papiru” trebao dobiti sa nekoliko golova razlike u mreži protivničkog tima, i to ih gubi na svom terenu, a od klubova koji su sa tri puta manjom tržišnom vrijednošću, i u Premijer ligi BiH i na međunarodnoj evropskoj sceni.
Uslijed razočaravajućih rezultata, navijači FK Sarajevo su, logično, razočarani, pa i bijesni, opravdano, i postavljaju se pitanja šta to ide “po zlu”, gdje se pravi greška, zašto se ono što se trenutno dešava – baš njihovom klubu dešava, a iz gore navedenih finansijskih mogućnosti ne bi niti trebalo niti smjelo biti tako.
Najprije da su najveća greške, najuže moguće rečeno, zapravo, loša selekcija igračkog kadra, i nedostatak vizije i ideje po tom pitanju, te bjesomučne i nerezonske promijene trenera svakih pola godine, dakle šefa stručnog štaba prvog tima, te stručnog štaba.
Dakle, ako bi neko autora ovog teksta pitao kako bi trebalo da izgleda igrački kadar kluba sa najvećim budžetom u BiH, kao i koji profil trenera bi trebao biti šef stručnog štaba prvog tima, u ovom slučaju to je FK Sarajevo, najprije bi trebalo u ekipi imati barem četiri iole provjerena stranca iz Južne Amerike ili Afrike, potom golmana i tri igrača iz domaće Akademije, zatim tri igrača iz država regiona Zapadnog Balkana, i dva ponajbolja igrača u BiH u datom trenutku, dva sa ponajboljom formom.
Kada kažemo četiri stranca iz Južne Amerike ili Afrike, naprosto to kažemo jer su to talentovana podneblja za nogomet, vjerovatno najtalentovanija nogometna podneblja na svijetu, no pri tome tteba povesti računa da su u pitanju igrači starosne dobi najviše do 26 godina života, da imaju tržišnu vrijednost između minimalnih 750.000 i 1.500.000 miliona eura, a što FK Sarajevo trenutno zaista i ima, i od kojih bi trojica trebalo da igraju u startnoj postavi u datom trenutku, jer je to, prema pravilniku NS/FS BiH, maksimalni broj dozvoljenih stranaca po timu u nekom meču Premijer lige BiH.
Također, važno za naglasiti jeste da to prevashodno budu krilni napadači i jedan klasični napadač, što ovaj sarajevski klub trenutno i ima, a u Francisu Kyremehu iz Gane, Kevinu Viverosu iz Kolumbije, Adalbertu Panaradi iz Venecuele, i Renanu Oliveiri iz Brazila, svi oni su kupljeni od strane drugih klubova, koji su pri tome tržišno vrijedniji od FK Sarajevo, svi su bili prvotimci i ponajbolji igrači prvih timova tih klubova, sa zavidnim statistikama postignutih pogodaka i asistencija za iste, i svi se uklapaju u gore navedenu starosnu granicu i imaju potrebne tržišne vrijednosti.
Naposlijetku analize dijela tima koji trebaju činiti stranci koji su iz Afrike ili Južne Amerike, Kyremeh i Oliveira su po dolasku u redove FK Sarajevo, statistički gledano, prema broju postignutih pogodaka i asistencija ujedno dva najbolja igrača ovog tima, dok Viveros i Panarada još uvijek nisu registrovani, i od njih se učinak tek očekuje, dakle, prvi korak je poprilično uspješno obavljen, u najmanju ruku nije u pitanju promašaj.
Drugi korak je da, na pomenute tri pozicije ofanzivne linije u prvom timu, obavezno za startnu postavu treba dodati tri igrača iz vastite Akademije, i da to obavezno budu golman, iz razloga što su golmani iz Akademije FK Sarajevo u prethodnih par sezona bili dokazano dobri i uglavnom potom odlazili u klubove iz država Centralne ili Zapadne Evrope, što je najkvalitetnije nogometno podneblje na svijetu, zatim jedan centralni defanzivac po istom provjerenom principu kao i golman i prema istoj provjerenoj činjenici da su karijere nakon nastupa za FK Sarajevo obično nastavljali u klubovima iz država Centralne ili Zapadne evrope, pa čak i u “Ligama petice”, pet najboljih nogometnih liga u Evropi i svijetu, i eventualno jedan defanzivni vezni igrač, i što bi bilo to od “domaćeg izvora”.
Također, bitno je naglasiti da uazni igrači iz domaće Akademije nipošto ne treba budu centralni vezni igrači, igrači kreatori igre, krilni napadači ili klasični napadači, jer to dokazano ne daje rezultate, to dokazano nikada nisu bile tražene pozicije od strane klubova iz država Centralne ii Zapadne Evrope, dakle nema dovoljne količine talenta na tim pozicijama, u konačnici BiH generalno, i ako zanemarimo dva ili tri, a do maksimalno pet, igrača u prethodnih gotovo četrdeset godina, dokazano nema talenta za te profile nogometaša i pozicije u timu, i to, osim ako ne “iskoči” talenat koji će odmah biti najbolji u prvom timu, ne treba niti uzaludno forsirati, niti uopšte pokušavati.
Naredna tri igrača koji bi činila prvi tim kluba sa najvećim budžetom u državi trebalo bi dovesti iz država regiona Zapadnog Balkana, po mogućnosti iz vodećih klubova evroski najpriznatije lige iz ovog regiona, iz Hrvatske nogometne lige, a kad je već region Zapadnog Bakana prena pravilniku NS/FS BiH “otvoren” pod domaći kadar.
Ipak, i u tom segmentu, bitno je za nagasuti, trebaju postojati gore navedeni kriteriji vezano za tržišne vrijednosti igrača, kao i za starosnu dob istih, zatim sve to dobro skautirati, a trenuto se očito ne skautira dovoljno dobro, i onda ih jednostavno kupiti prema ciljanim pozicijama jer novca za to u FK Sarajevo očigledno ima, pozicije za startnu postavu bi trebale biti, pri tome, jedan centralni defanzivac, jedan bočni igrač, i jedan centralni vezni igrač.
Preostale dvije pozicije u timu treba “popuniti” najboljim ili ponajboljim igračima u klupskom nogometu u BiH u datom trenutku, onima koji su u najboljoj formi, bez obzira na broj njihovih godina ili tržišnu vrijednost, i na sve to neophodno je da se angažuje trener reativno mlad i obavezno prema evropskim standardima edukovan.
Dakle, posmatrajući iz ove prizme, trenutni višak u prvom timu i startnoj postavi FK Sarajevo su svi oni trenutni igrači koji se ne uklapaju u gore navedeni koncept, niti prema godinama starosti, niti prema tržišnim vrijednostima, niti prema pozicijama u timu, i oni su u ovom momentu nešto što se zove “gomila” bespotrebnih igrača, igrača koji l, izuzev dvije ili tri dibre utakmice u kojima slučajno “bljesnu”, uopšte ne donose kvalitet više ekipi, niti prave razliku na terenu u odnosu na protivnički tim, niti u mečevima lokalnog karaktera, dakle nečevima u okviru Premijer lige BiH, a naročito ne u mečevima zvaničnog međunaridnog takmičarskog karaktera, ono jednostavno nemaj neophodan kvalitet za takvo što.
To bi, uopšteno rečeno o ovoj temi, trebalo biti to, vrlo je jednostavno u suštini, a nakon što se ovaj princip sprovede u djelo, tada treba da uslijedi period od malsimalno jedne polusezone da se taj i takav tim uigra, da se igračima isprsvno pristupi od strane strue i napravi neophodna harmonija i sklad, ali i da se uvidi koji su to naredni koraci vezano za neka nova igračka pojačanja, koji to igrači eventualno više nisu a željenom nivou, i možda da se pri tome dodatno pomjere i neki drugi standardi.
