U nogometnoj Bosni i Hercegovini nerijetko se govori, pa i “prebacuje” klubovima pod loše, da se juniorima ne daje dovoljno ozbiljna šansa u prvom timu u onom trenutku kada trebaju da stasaju među seniore, i da tako započnu svoju seniorsku karijeru.
Takva sutuacija zaista donekle i jeste činjenično stanje, jednostavno, klubovi nemaju vremena da se prilagođavaju procesu adaptacije jednog juniora na seniorski nogomet, jasno, niti jedan klub ne želi da trpi rezultat prvog tima, a s druge strane i juniori su pod velikim pritiskom kada dobiju jednu ili dvije, ponekad i jedine, šanse u seniorskom timu svog kluba, te samim tim, uslijed neiskustva, često tada i ne pokažu eventualno znanje i eventualni potencijal.
Također, nakon neuspješnog “vatrenog krštenja” u seniorskom nogometu u svom vlastitom klubu, dešava se često i to da mnogi od tih igrača juniora ubrzo odlaze u klubove iz nižih rangova takmičenja jer nemaju gdje drugo u datom trenutku, većina njih tako postaju igrači amateri jer su tada uglavnom pod amaterskim ugovorima, a sa ciljem izbjegavanja plaćanja naknada za treniranje od strane njihovih novih klubova prema njihovim matičnim klubovima i tako, uslijed pravila, sve do njihove dvadeset i treće godine života, te u konačnici mnogi ti igrači jednostavnu i prestanu sa aktivnim karijerama.
Uslijed tih činjeničnih razloga, mi sa portala sortskevijesti.com u nastavku teksta donosimo idejno rješenje, odnosno, zanimljivu hipotetičku ideju kako da se takva situacija poprilično dobro riješi u korist i kluba i igrača juniora koji “kucaju na vrata” prvog tima, a da pri tome ne trpi ni rezultat prvog tima, te da ne trpi preveliki pritisak niti junior koji treba da postane senior.
Dakle, rješenje te situacije bilo bi djelomična promjena sistema takmičenja u Kupu BiH, i to na način da se u Kupu BiH, u šesnaestini finala, igra isključivo grupna faza, gdje sudjeluju trideset i dva kluba, i da sistem bude takav da postoji osam grupa sa po četiri tima, a da iz svake grupe po dva tima idu u osminu finala, te da se igra srijedom i tokom jesenjeg dijela sezone u reprezentatitivnim pauzama.
Zašto je to zapravo potencijalno bitno za juniore klubova koji treba da stasaju među seniore, bitno je to zato što je u pitanju šest utakmica, dakle po sistemu utakmica kući i u gostima, i što bi žrijeb grupne faze trebao biti dirigovan na način da je nosilac klub iz Premijer lige BiH, potom drugi nosilac da bude klub iz Prve lige FBiH ili Prve lige RS, dok bi treći i četvrti nosilac bili klubovi iz trećeg ili nižih rangova nogometnog takmičenja u BiH, ovisno o tome koji klub izbori tu fazu takmičenja.
Dakle, na tim utakmicama, barem protiv klubova koji dolaze iz nižeg ranga takmičenja u odnosu na predmetni klub, šansa bi se svakako mogla davati u velikoj mjeri juniorima za koje se smatra da su perspektivni, ovisno o tome koliko ih klub smatra takvima, a sa ciljem da im se na taj način da prava šansa u seniorskom nogometu u vlastitom klubu, da se da šansa igre sa seniorima svog kluba i protiv seniora drugih klubova, a jasno šansu za igru mogli bi po potrebi dobijati i oni igrači koji se nisu dovoljno nametnuli u prvom timu a seniori su i prvotimci, te onima koji treba da uđu u ritam utakmica nakon povreda i slično.
Šest utakmica kroz tri reprezentativne pauze tokom jesenjeg dijela sezone idealan je način da igrači ne budu preopterećeni rasporedom, a i ostavlja se dovoljno prostora klubovima da isprave eventualne loše rezultate u uvodnom dijelu grupne faze, na način da, ako zatreba, u svakom trenutku mogu izvesti i svoj najjači tim i tako izboriti plasman u osminu finala takmičenja.
