U Bosni i Hercegovini je često popularno za reći, u slučajevima kada neka selekcija ili tim niže poraze, da je problem do nedostatka finansijskih sredstava, uslova, da nema “baze i sistema”, da država ne ulaže dovoljno, pa čak i da neko nešto namjerno sabotira – sve u svemu čitav niz alibi besmislica dođe na dnevni red, a zapravo je problem samo jedan jedini, manjak talenta.
Zašto je talenat najbitniji segment u sportu, vjerovatno i jedini bitan u savremenim sportskim tokovima, bilo ekipnom ili individualnom, u nastavku teksta ćemo mi sa portala sportskevijesti.com ukazati našim uvaženim čitaocima kroz nekoliko činjenica.
U BiH se, tu i tamo, svakih par godina, “dogodi” neki talentovani košarkaš, košarkaš za ozbiljnih dometa, i to je fakt, a upravo zbog toga i košarkaška reprezentacija BiH redovno igra na evropskim prvenstvima, tu jednostaavno pripada.
Nisu košarkaši Džanan Musa, ili Jusuf Nurkić, ranije Mirza Teletović, ili Nihad Đedović, a reći ćemo i Emir Preldžić, imali nekakve specijalne uvjete za napredak, sisteme i baze, podršku nekakve ozbiljne struke, podršku države ili nekih političara pojedinaca, ili bilo šta drugo u biti, čak su mnogi od njih bili u toku ratnih zbivanja u BiH, već su imali isključivo talenat, loptu, teren za basket, i dobru volju.
Potpuno je nebitno to što možda neko smatra da li je realno za očekivati da će neko biti viđen negdje na basketu “iza zgrade” u Bihaću kao što je to bio slučaj sa Musom, u Jablanici kao što je bio slučaj sa Teletovićem, Sarajevu kao što je to bio slučaj sa Đedovićem, ili u Zenici kao što je to bio slučaj sa Preldžićem, već je bitno ono što djela u konačnici govore, a djela su rekla a i dalje govore to, da će talenat vidjeti “neko” ko zna da je talenat u današnjem sportu sve što je zapravo bitno, i neko ko zna da bez talenta nećeš postati iole ozbiljan igrač ma koliko ti na nečemu radio, naprosto, prepoznaće te svejedno “neko” ozbiljan, onaj koji to zna prepoznati.
Nadalje, taj “neko” će s “parkinga” u navedenim mjestima u BiH, ako govorimo konkretno o košarci, odvesti te talentovane dječake i do NBA lige, najjače košarkaške lige na svijetu, i onda će se tamo na terenima pokazati “da si taj, jer si taj”, i sa uslovima i bez njih, i sa svim gore navedenim i bez svega gore navedenog.
Dakle, tako je u svakom sportu, bez izuzetka, a to što u BiH u drugim sportovima tih slučajeva uglavnom nema, to je isključivo problem do manjka talenta, i ništa drugo, apsolutno ništa drugo, jer fakt je i to da i u ostalim sportovima postoji onaj “neko” ko s “parkinga” u Sarajevu, Doboju, ili Maglaju, bilo gdje, vidi i odvede nogometnog talenta do italijanskog Intera iz Milana i do finala Lige evropskih prvaka, ili rukometnog talenta s “parkinga” u Doboju do španske Barcelone, inače najtrofejnijeg i nejvećeg evropskog kluba svih vrenena, ili s “parkinga” u Maglaju do trofejnog njemačkog Flensburga, jer im treba baš taj da budu najbolji u Evropi, ako onaj “neko” vidi da si ti taj.
Ipak, problem u drugim sportovima u BiH već više od 30 godina, izuzmu li se talentovani nogonetaš Edin Džeko, ili talentovani rukometni golmani Benjamin Burić i ranije Danijel Šarić, taj što “neko” ne uvidje da na parkinzima u BiH postoji “taj”, i to dovoljno govori u čemu je jedini stvarni problem, a sve ostalo je samo obmana i laž – samih sebe.
