Srbija i/li možda Rusija, (ipak) su prioritet za određeni broj igrača koji su rođeni u BiH, ali pored pasoša BiH, vlastitom voljom posjeduju i pasoše Srbije i/li čak Rusije, a najsvježiji primjer toga jeste prvotimac entitetskog političkog projekta iz Banjaluke zvanog FK Borac, David Vuković.
Naime, Vuković je otkazao dolazak na okupljanje reprezentacije BiH, iako se po pozivu istog zahvaljivao selektoru Sergeju Barbarezu, ističući, striktno iz interesa vezano za razvoj vlastite karijere, da želi da se izbori za svoje mjesto u reprezentaciji i da se nametne stručnom štabu.
“Drago mi je što je selektor Sergej Barbarez prepoznao moje igre i što sam dobio poziv u reprezentaciju.
Ovo je nagrada ne samo za mene, nego i za sve moje saigrače bez kojih sve ono što se uradilo u proteklom periodu ne bi bilo moguće, ali i za moj FK Borac.
Na meni je sada da se izborim za svoje mjesto u reprezentaciji i da se nametnem stručnom štabu. Igramo protiv dvije fudbalske velesile i biće to prava prilika da na velikoj sceni pokažemo šta znamo.” – govorio je nedavno Vuković, koji inače ima pasoš BiH u kojoj je, istina rođen, ali i Srbije, čiji vlastitom voljom želi posjedovati i čiji posjeduje.
Sada se Vuković ponovo oglasio, a nakon što tokom finala Kupa BiH, između entitetskog političkog projekta iz Banjaluke i HŠK Zrinjski Mostar, ipak nije poštovao himnu BiH, kao i svi ostali igrači tog političkog projekta, kao i kompletna publika na stadionu, te je shvatio da ipak selekcija BiH nije ono što mu u životu treba.
“Donio sam odluku da se zbog pritiska javnosti i raznih komentara poslije utakmice sa Zrinjskim ne pojavim na okupljanju reprezentacije i smatram da je tako najbolje za sve navijače. Mislim da nakon novonastalih dešavanja ne mogu pomoći reprezentaciji jer nisam u mogućnosti da budem dovoljno ckoncentrisan i da dam svoj maksimum na terenu, na treninzima, kao i na samim utakmicama.” – pojasnio je svoju najnoviju odluku Vuković.
Jasno, Vuković je čuo kako publika na tribinama na Gradskom stadionu u Banjaluci tokom intoniranja himne BiH skandira “Srbija”, gledao kako se ističu parole podrške ruskoj agresiji na Ukrajinu, zbog čega je inače ova azijska država odavno diskvalifikovana iz sporta, i vjerovatno shvatio da i sam treba da razmišlja kao i svi drugi Banjalučani, da ne treba da bude “mimosvijet”, te da prioritet ipak treba da bude zapravo Srbija, eventualno Rusija, barem “logika sa tribina” tako nalaže – ako ta država više ikada bude priznata u svijetu sporta.
U biti, Vuković i drugi Banjalučani mogu i imaju puno pravo biti nesretni što moraju da žive u BiH a ne u Srbiji i/li Rusiji, gdje žele živjeti, ali živjeće u BiH zauvijek, sviđalo im se to ili ne, poštovali BiH ili ne, te jedino što mogu – jeste donijeti odluku kako ne žele nastupati za državu u kojoj su, na njihovu žalost, rođeni.