Patriotizam uz jaranstvo i porazi, ili struka uz plaćenike i pobjede – šta je potrebno nogometnoj reprezentaciji BiH, tema je kojom ćemo se mi sa portala sportskevijesti.com u nastavku teksta baviti, a nakon debakla najboljeg bosanskohercegovačkog tima u Ligi nacija A.
Za početak, treba biti pošten pa reći da su neki ljudi, jasno treneri su u pitanju, ljudi imaju imena i prezima, no nisu sada u fokusu priče, znali odvesti reprezentaciju BiH u elitnu Ligu nacija A, i to dva puta, a također su zahvaljući tome bila i dva doigravanja za plasman na Evropsko prvenstvo, nažalost neuspješna, uz bitnu činjenicu – oba ta trenera su smijenjena nakon tih značajnih uspjeha, te su njihov posao neuspješno nastavili nasljednici.
Dakle, ako se već tek tako olahko moglo smijeniti ljude koji su bili dovoljno stručni da selekciju BiH odvedu u elitni razred Lige nacija, treba tim redoslijedom sada reći i to da onda niko ne zaslužuje povjerenje ako će konstatno gubiti utakmice.
Neko za poraze i neuspjehe treba snositi odgovornost, a taj neko je onaj koji bira tim, taj neko je selektor, i gotovo, ništa patritizam, ništa jaranska empatija, ništa status igračke legende, ništa status ničega, u korak sa vremenom i modernim tokovima se mora.
Selektor nogometne reprezentacije BiH, Sergej Barbarez, “bacio je u vodu” Ligu nacija A, te više puta, još i prije nego je ovogodišnje takmičenja počelo, a naročito kako se takmičenje uveliko igralo i kako su se porazi nizali, naglasio da je to samo period uigravanja tima za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. godine u SAD, Kanadi u u Meksiku – a da se tim u dosadašnjih pet od šest utakmica Lige nacija A uigrao, jasno je da nije, naprotiv, iz meča u meč sama igra je sve lošija i lošija, porazi su shodno tome sve teži i teži, mnogi igrači “anonimusi” iz bjelosvjetskih klubova nižeg nivoa kvaliteta “defiluju” po spisku i po terenu bez ikakvog učinka, i tome se nažalost ne nazire kraj, što je trenutno i najgore od svega.
Uredu, “progutala” se priča o “kultu teprezentacije” i povratku višeg nivoa patriotizma prema domovini, ali treba biti pošten pa reći da su svi oni koji vole BiH, građani svih profesija, on koji žive i rade u BiH, istoj prodonose u svrhe opšteg progresa, ujedno i patrioti prema BiH, no nisu svi struka, a struka je ono što u sportu najviše treba.
Ako je neko patriota, a ispostavlja se da nije dovoljno dobra struka, tada ekipu ipak treba da preuzme voditi neko drugi, neko provjereno stručan, pa neka proba šta konkretno bolje učiniti, nije ni otkaz “smak svijeta” ako je evidentno da rezultata nema, dešava se to ne najvećim u svijetu sporta, uostalom, dobijali su otkaz i prethodni selektori reprezentacije BiH koji nisu napravili iskorak, a nakon kojih su dolazili novi selektori ne bi li šta učinili – kako je ko šta već učinio ili nije.
Kada se “podvuče crta”, reprezentaciji BiH prevashodno treba struka, samo i jedino struka koja ima znanje i metode kako od prosjeka i prosječnih igrača napraviti bolje, kako prikazati realni pomak, progres, napredak, tačnije trebaju doći ljudi plaćenici profesionalci, koji inače kroz svoj posao svugdje dođu da zarade novac, odvedu tim na veliko takmičenje, sebi naprave dobru preporuku i “reklamu”, a zatim se zahvale na saradnji i odu u još bolju sredinu, bolju i finansijski isplativiju za sebe naravno.
Dobra paralela te situacije bila bi primjer u kojem čovjek poželi izgraditi stabilnu kuću, pa dođe u dilemu da li da izgradnju iste izgradi prvom rođaku kojem vjeruje jer mu je dio porodice, a zna nešto oko toga ali ne i dovoljno, ili da mu kuću ipak izgradi arhitekta plaćenik, koji provjereno zna znanje, ali nema nikakvu empatiju već ga zanima samo novac koji će dobiti za svoj posao, kao i dobra preoporuka za dalje iste poslove – jasno je šta se u tom slučaju radije bira, kome se u tom slučaju više vjerovati mora.
Ne zanima ljude više nikakav patriotizam u sportu, ne samo u BiH, nego nigdje u svijetu, ni najmanje, tačnije većinu je baš briga za tu priču, svi su za sebe patriote, ne zanimaju nikoga pobjede nad amaterskim i poluamarerskim selekcijama, to može svako, već svakoga zanimaju isključivo pobjede nad dobrim i najvećim ekipama, u tome se i ogleda stručnost struke, bez alibija i bilo kakvih izgovora, u suprotnom struka i ne treba, te reprezentaciju može voditi bilo ko.
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. godine startaju u martu 2025. godine, selektoru Barbarezu, iako je nanizao mnogo teških poraza, treba dati tu šansu da ih započne, kako se već i “zacementirao” taj status, no nakon eventualnog prvog poraza koji bi ugrozio plasman na prvenstvo svijeta, selektor treba dobiti otkaz, odmah, na vrijeme.
