U Bosni i Hercegovini, otkako Bosna i Hercegovina pod takvim imenom postoji, a to je više od 200 godina, postoje tri ravnopravna konstitutivna naroda, to su Bošnjaci, Hrvati, i Srbi.
Kako u Bosni i Hercegovini postoje tri konstitutivna naroda, tako u Bosni i Hercegovini, oduvijek, postoje i sportski klubovi tih naroda, što je sasvim normalno, i sasvim legitimno.
Ipak, sportski klubovi samo jednog od tri ravnopravna konstitutivna naroda u BiH, bošnjački sportski klubovi, nemaju nikakvu političku zaštitu u prvenstvima u kojima se takmiče, a za razliku od hrvatskih i srpskih sportskih klubova.
U složenom državnom uređenju Bosne i Hercegovine, sa dva entiteta i jednim distriktom, postoji konsenzus za svaku bitnu odluku, konsenzus političkih lidera iz reda Bošnjaka, Hrvata i Srba, što je sasvim uredu, a tako je i u sportu, gdje politički lideri dva od tri naroda otvoreno štite interese klubova koji na nivou države predstavljaju – narod ustvari.
Politički lideri koji ne štite interese klubova svog naroda na državnom nivou su bošnjački politički lideri, i zbog toga se već godinama dešavaju situacije da bošnjački klubovi uopšte nisu bitan faktor niti u jednom sportu, dok za razliku od bošnjačkih političkih lidera, hrvatski i srpski politički lideri su indirektno ili čak direktno, na čelu pojedinih klubova, jasno onih koji redovno osvajaju trofeje na državnom nivou, naprosto su prepoznali sport i publiku kao ozbiljno biračko tijelo.
Za rezultat, već godinama, postoje klubovi kao što je Igokea iz Laktaša ili Aleksadrovca, nismo sigurni odakle je zapravo ovaj klub, klub koji je dugogodišnji prvak BiH u košarci, klub čiji je vlasnik sin višedecenijskog političkog vlastodršca u entitetu RS, i klub koji otvoreno i zvanično negira BiH kao svoju državu, uz objašnjenja da Prvenstvo BiH igraju samo zato što su tako teritorijalno ograničeni, no šta po pitanju košarke na državnom nivou rade politički lideri druga dva konstitutivna naroda, kada su u pitanju klubovi koje bi trebali pomagati i zaštiti – osim ništa.
Za rezultat, već godinama, jeste i dominacija Izviđača iz Ljubuskog u rukometu, gdje politički lideri hrvatskog naroda u BiH ulažu značajna sredstva u ovaj klub i time se javno hvale, te ga po potrebi štite na sve načine kako ulaganja ne bi bila uzaludna, sa ciljem da u tom sportu hrvatski klub bude najbolji i bude zapravo reprezent naroda uspješnog u rukometu, i sve je to legitimno u suštini, sasvim uredu, no šta po pitanju rukometa na državnom nivou rade politički lideri druga dva konstitutivna naroda, kada su u pitanju klubovi koje bi trebali pomagati i zaštiti – osim ništa.
Za rezultat, već godinama, jeste i dominacija HŠK Zrinjski iz Mostara i FK Borac Banjaluka u nogometu, gdje politički lideri hrvatskog i srpskog naroda u BiH ulažu značajna sredstva u ove klubove, te ih po potrebi štite na sve načine kako se ne bi dogodilo da ulaganja budu uzaludna, sa ciljem da u tom sportu hrvatski ili srpski klub bude najbolji, kako “entitetskim ključem” koji klub bude na redu za najveće domete, i sve je to legitimno u suštini, sasvim uredu, no šta po pitanju nogometa na državnom nivou rade bošnjački politički lideri, dakle lideri jednog od tri konstitutivna naroda, kada su u pitanju klubovi koje bi trebali pomagati i zaštiti – osim ništa.
Pri tome, važno je naglasiti, HŠK Zrinjski, punim imenom Hrvatski športski klub Zrinjski, jeste klub koji poštuje Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu, te ovaj klub kada osvoji trofej, jasno naglasi da je u pitanju trofej namijenjen prvaku BiH ili osvajaču Kupa BiH, dok FK Borac ne poštuje BiH kao svoju državu, te ovaj klub kada osvoji trofej namijenjen prvaku BiH ili osvajaču Kupa BiH, obavezno se izjasni da je to trofej osvajača lige ili samo jednostavno Kup-a, a nikako države.
Dakle, samo bošnjački politički lideri, u složenoj državi kakva BiH jeste, ne čine ništa kako bi bošnjački sportski klubovi bili i konkurentni a kamoli dominantni, i dok god bude tako, jedan od tri naroda neće imati klub/ove koji će biti bitan ozbiljan faktor u sportu na državnom nivou.
