Kult “sportske nacije” na nezavidnom je nivou u BiH, a navijači u Cazinu su večeras išli ispod minimalnog nivoa sportske tolerancije i ponovo slavili poraz od amaterskih reprezentacija, konkretno, u rukometu od selekcije Gruzije.
Da je u BiH “kult sportske nacije” na iole zavidnom nivou, kao što nije, u Cazinu bi se večeras, umjesto apauza i nerazumnog slavlja, uz čuvenu navijačku “ponos države”, začuli zvižduci, kao drugdje u Evropi kada se desi neku debakl državnog tima u bilo kojem sportu, ali ne, daj da se slavi, pa šta bilo, poraz, pobjeda, svejedno, bilo je nekih golova, ma neka se slavi “na silu”, da “ne propadne izlazak”, eto jednostavno tako.
Amaterska reprezentacija Gruzije je spoj igrača koji su se, većinom, “jučer” počeli baviti rukometom, ali su za reprezentaciju BiH, čak i takvi, očito “suhi” talenat, i shodno tri uzaspotna teška poraza od Gruzijaca, za selekciju BiH izgledaju kao da su spoj reprezentacija Danske i Francuske, odnosno, nešto “nepobjedivo”.
Sve u svemu, rukometna reprezentacija se, nakon prethodnih učešća na smotri najboljih evropskih reprezentacija, ovaj put, u najlakšoj kvalifikacionoj grupi ikada, gdje tri od četiri reprezentacije idu dalje, ipak neće plasirati na Evropsko prvenstvo, no ono sto više i od toga treba da brine, ako može nešto brinuti više od toga, jeste da se u BiH još uvijek ne shvata ispod kojeg nivoa tolerancije se apsolutno nikada ne ide ni u u jednom sportu – naročito ako se tim sportom baviš izvan okvira strogog amaterizma.
U BiH se sve više stiče dojam da mnogi i ne shvataju šta je to sport ustvari, jasno savremeni a ne amaterski sport, zašto se šta uopšte igra, i to sve više postaje samo zabava, nešto kao izlazak u dvoranu umjesto u mehanu, malo se ljudi “isprazne”, odmore od svakodnevnih aktivnosti, i neka bude što više golova, potpuno je nebitno ko će pobjediti, svejedno će ići pjesma o “ponosu države.
Završnica je ipak kada se izađe iz dvorane, odnosno “socijala” na društvenim mrežama, priča o neulaganju u sport, o “zlim” političarima, baš kao da je umjesto državnog tima neuređene Gruzije protivnik bila “savršena” Njemačka, Švedaska, Norveška, Danska, ili neki kombinovani tim svih njih zajedno, ni manje ni više, baš kao da se reprezentacija BiH jučer prvi put u historiji srela sa rukometnom loptom, kao da su igrači prošle godine iz entuzijazma osnovali lokalnu ligu, pa onako priučeni se okupili, eto da se zna da ipak postoje i kao državni tim.
Dok god se budu slavili porazi, dok se god ne bude shvatalo da sport nije dječija igra u kojoj je rezultat u “drugom planu”, dok se god ne bude znalo razlikovati najbolje od najlošijih reprezentacija ili timova, dok se god bude sve i svašta nazivalo “ponosom nacije” samo zato što se nema jasne vizije o situaciji, sve do tada neće ni biti iole ozbiljnijeg uspjeha u sportu.
