Muška rukometna reprezentacija BiH poražena je u Sarajevu od selekcije Islanda rezultatom 34:25, u okviru petog kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2026. godine u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj, i ujedno u najvažnijoj utakmici u čitavim kvalifikacijama.
Ovim porazom reprezentacija BiH je i definitivno ostala bez šansi da se plasira na Evropsko prvenstvo, s obzirom da nakon pet kola ima četiri ubjedljiva poraza od direktnih rivala u borbi za prvo, drugo ili treće mjesto, od Islanda na svom terenu i u gostima, te od Gruzije i na svom terenu i u gostima, dok ima tek pobjedu nad selekcijom Grčke na svom terenu, što ove kvalifikacije ujedno čini i najgorim rezultatom u historiji reprezentacije.
No ono što itekako može i mora da zabrinjava više od visokog poraza u Sarajevu, i novog rezultatskog neuspjeha, jeste gotovo prazna dvorana u najvažnijem susretu kvalifikacija, te naročito neraspoznavanje uspjeha od neuspjeha od strane igrača i navijača reprezentacije BiH, s obzirom da su navijači selekcije BiH nakon meča ponovo slavili poraz zajedno sa igračima.
Te sramotne scene iz Sarajeva dovode u pitanje da li se u BiH uopšte raspoznaje razlika između uspjeha i neuspjeha, da li se na utakmice reprezentacije dolazi da bi se vidjelo što je moguće više golova, bez obzira na to koji tim ih postigne, ili se dolazi sa nadom da državna selekcija BiH može ostvariti pobjedu protiv protivnika, što je samo po sebi sve osim neuspjeh, i ni u kojem slučaju se takvo što ne može nazvati podrškom.
Histerično slavlje zbog neuspjeha, srećom manje grupice,uglavnom mlađih navijača, nije i ne smije biti podrška, naprosto se šalje pogrešna poruka da je svejedno hoće li biti rezultata ili ne, svejedno će se to doživljavati isto, a tu niko nema naročito motiva da uloži, da napreduje, zašto bi ako je sve to isto, naprosto se na taj način od dvorane bukvalno tjera i ono malo zainteresovanih za samu utakmicu, jer očigledno da niko iole normalan ne želi biti sudionik takvog čega.
Opravdano kažemo sramotne scene, jer “legenda kaže” da se nekada poslije poraza “pognute glave” odlazilo iz dvorane, a sada su, ili posrijedi neki novi, poprilično nejasni, navijački “modni trendovi”, gdje se slavi i pobjeda i poraz, ili se naprosto potpuno izgubio kompas, te je i izvijesno zadnje mjesto u kvalifikacinoj grupi, za reprezentaciju koja je inače gotovo redovni sudionik prvenstava Evrope – sasvim uredu.
Relativno bi se moglo razumijeti da je selekcija BiH nakon rezultatskog neuspjeha ispraćena blagim aplauzom u smislu “uredu, teška je godina, nadamo se da će u budućnosti biti bolje, vjerujemo u to, tu smo i dalje uz vas”, razumljiv je i svaki pozdrav navijača i igrača, u ovom slučaju igrača, praksa je to i drugdje u svijetu, ali skakati i proslavljati poraz kao da se osvojilo Evropsko prvenstvo – zaista neshvatljivo, zaista, i nezapamćeno igdje drugo, u nekoj drugoj državi u kojoj rukomet i sport postoje decenijama.
Za nadati se da je navijačima koji slave poraze jasno da podršku velike većine publike za takvo što nemaju, čemu možda i najbolje svjedoči gotovo prazna dvorana “Mirza Delibašić”, naprosto, ljudi žele pobjede, zbog nada u pobjede se i dolazi u velikom broju na utakmice, ljudi ne žele da gledaju vosoke poraze, i naročito ne da iste slave.
U sjedećem video prilogu, u režiji portala sportskevijesti.com, možete pogledati kako izgleda neraspoznavanje uspjeha od neuspjeha:
