Velika većina ljudi u BiH generalno ne žele čuti istinu, to je ono što je inače najgore od svega, pa je tako istina i o sportu u BiH, naročito o profitabilnom nogometu, takva da je mnogi ne žele čuti.
Postavimo stvari na svoje mjesto, pa kažimo činjenice da u BiH postoje tri ravnopravna konstitutivna naroda, i to je uredu, tako i treba da bude, od toga u FBiH su dva ravnopravna konstitutivna naroda dok je jedan narod u RS.
Eh sada, vlasti dva od tri naroda, i samim tim i narod koji bira tu istu vlast, odabrali su po 1 (slovima 1) nogometni klub koji treba da predstavlja kompletan narod, dok su ostale klubove iz svog naroda pretvorili u sredstvo koje je od pomoći tom jednom klubu, bez da je bitno šta o tome ti klubovi uopšte misle, i to se otvoreno govori, to niko od vlastidržaca iz reda dva od tri naroda u BiH uopšte i ne krije, čak naprotiv, ponosno to ističe, pri tome sebi pripisuju zasluge za naslove državnog prvaka, ili osvojen državni Kup – pod sloganom “za narod”.
Ipak, kod jednog od tri naroda nije moguće da vlast izabere 1 klub koji će predstavljati narod, jer postoji par klubova koji bi, shodno vlastitoj tradiciji, ravnopravno “aplicirali” na tu privilegiju, naročito niko ne bi pristao biti sredstvo koje je od pomoći samo jednom odabranom klubu, i samim tim, a za razliku od druga dva naroda čija vlast direktno štiti taj jedan izabrani klub, kod jednog naroda se to ne može provesti u djelo, i to je to.
Dakle, politika je jedina stvar koja uništava bosanskohercegovački nogomet, i politika kojoj se nažalost ukraj stati ne može, ne može baš niko na ovom svijetu.
Nogomet u BiH je nerijetko priča poput “sapunice”, u kojoj se dečko i djevojka, koji su u paru, u datom trenutku, iz nekog razloga, svađaju i “svak sebi vuče” dok sjede za istim stolom, a stol pored njih sjede dečko i djevojka koji su samo drugari iz interesa, ali ciljaju na partnere za ovim stolom gdje se dvoje svađaju, i kada se raziđu – ovo dvoje priskaču da uzmu što ih zanima dok je “krompir vruć”, jer se “vruć krompir kali”.
