Ako je suditi prema stavovima pojedinih “sveznadara” i “naprednjaka”, u nogometnoj BiH je “prije bilo bolje” nego što je sada, i uopšte ne želimo strance u klubovima iz BiH i redovnu grupnu fazu evropskih klupskih takmičenja, već želimo domaće igrače i poraze u uvodnim pretkolima eurokupova kao i prethodnih trideset godina.
Najnovoji prmijer, Velež iz Mostara imao je 10 stranaca u startnoj postavi na meču Premijer lige BiH, i to je kao problem, najveći problem zbog kojeg Velež ne pobjeđuje sve redom u Premijer ligi BiH, kao što je pobjeđivao sve redom sa mostarskom rajom u timu prethodnih trideset godina – ili možda ipak nije, ili je tako, ne tako davno, sa mostarskom rajom u timu, došao i nadomak trećeg ranga nogometnog takmičenja u BiH.
Dakle, zbog slabijih igara Veleža u aktuelnoj sezoni Premijer lige BiH, no što je to možda bilo očekivano, stavovi pojedinih “tastatura” stračnjaka su takvi da bi bilo bolje da lokalna raja igraju za klubove, kao u Evropi prije 60 godina, u vrijeme kada nogomet nije bio profesionalan uopšte, već su ga ljudi igrali iz entuzijazma, kada se nađe vremena, i ako radna sedmica nije bila previše naporna.
A šta ustvari žele postići “tastatura” stručnjaci koji tvrde da pravilo o strancima u nogometnoj BiH nije dobro, osim što žele postići određene lične interese kao i prethodnih 30 godina.
Ipak, srećom, počelo se i u nogometnoj BiH raditi kao što rade i ostali Evropljani, dakle tek se počelo, postepeno, zaostajalo se 30 godina, ne može se odmah biti kao Evropljani, jer Evropljani su to u međuvremenu dodatno usavršili, nisu baš svi Evropljani budale a pojedini “tastatura” stručnjaci u BiH pametni, i srećom to doba strogog amaterizma nogometa u BiH više nikada neće biti, to vrijeme sitnih interesa lokalnih “sveznadara”, odnosno “guranja” uz novčanu jamčevinu “malog od jarana” pošto po to, “ne bi l’ mali barem do Bugarske/Rumunije/Češke Republike dobacio” za mjesečnu platu od 2.000 ili, ako se “prevari” nekoga, čak i 3.000 eura.
Odavno je to vrijeme u nogometnoj BiH gotovo, kao i vrijeme kada su lokalnu raju iz gradova u BiH, članove klubiva iz BiH, redovno “degenečili” klubovi osrednjih evropskih liga, odnosno, Bugari, Izraelćani, Kazahstanci, Bjelorusi, Kiprani, Azerbejdžanci, Moldavci, sa po 7-8 golova razlike u dvomeču pretkola evropskih takmičenja, a raja samo “klimala glavom” i govorila, “ma to su Evropljani, ne može se”, nisu ljudi ni znali za bolje.
Također, da ne bude zabune, nije rješenje gomilanje regionalnih “polovnjaka”, koji objektivno svakako nisu za evropskog, ali ni za lokalnog, već uglavnom za azijskog tržišta, već treba skautirati strance Evropljane i strance Afrikance/Južnoamerikance, ali ne one sa afričkih i južnoameričkih plaža, ne treba “istovariti kamion” pun Afrikanaca i Južnoamerikanaca s plaža pred stadion u BiH, tipove koji uopšte nisu profesionalni igrači nogometa, pa nek’ onda struka kluba vidi “zna l’ ko lopte slučajno, zna l’ predriblati, je l’ brz”, već za one koji prema Transfermarkt vrijede od minimalnih 500.000 eura pa naviše, te da imaju manje od 23 godine života, kako bi se sutra moglo na tom igraču i zaraditi, biznos je ipak, dakle takve da bi pravili razliku na terenu, donosili rezultate, a zatim i zaradu.
Možda i najbolji odgovor na pitanje da li je bolje rješenje amaterska razvojna Premijer liga BiH u kojoj su velika većina igrači “lokalci”, ili ipak profesionalna Premijer liga BiH u kojoj “vrvi” od stranaca “plaćenika”, krije se u rezultatima FK Borac Banjaluka u aktuelnoj sezoni, odnosno, dovoljno je postaviti pitanje ko to ovom klubu “donese” plasman u osminu finala Konferencijske lige, te zbog čega HŠK Zrinjski Mostar prethodne sezone odigra grupnu fazu Konferencijske lige, te osvoji poneki bod, a zašto se to nikada ranije nije dešavalo, u vrijeme kada je i rijetki “stranac s plaže Afrike i Južne Amerike” bio “pojačanje”, i odgovor će doći sam po sebi.
Dakle, nisu raja iz Banjaluke i okoline, a ni mostarska raja, donijeli Borcu i Zrinjskom evropski iskorak, već nogometaši stranci, plaćenici, oni koji igraju za novac, i za svoj dalji prosperitet, koji daju 200% od sebe da bi karijeru sutra nastavili u Zapadnoj Evropi.
Koliko je domaćih igrača iz BiH, ikada za ikada, u prethodnih 30 godina, otišlo iz Premijer lige BiH da igra nogomet u Zapadnu Evropu kada su tako dobri i talentovani, kako to tvrde “tastatura” stručnjaci, i kako je moguće da ih Zapadna Evropa, izuzev tek par njih, nije prepoznala – možda je grubo, ali je jasno da u BiH generalno nema talenata, jednostavno nema, kao što uostalom nema ni u većini država Istočne Evrope, to je neki surovi fakt.
Vratićemo se kratko i na primjer mostarskog Veleža, gdje osim slučaja Admira Vladavića, prije gotovo 20 godina, niko nikada nije vidio neki klub iz Zapadne Evrope, dakle za 30 godina – pa mnogo je to godina za gubljenje vremena u, činjenično bezuešnom, pokušaju “stvaranja” igrača za zapadnoevropsko tržište, zaista jeste, naprosto se igrač ne stvara, on se samo pojavi ili mne pojavi, i to je to.
Uostalom, najveće evropske nogometne nacije, najveće i najtalentovanije, a i finansijski najbolje stojeće, kao što su Njemačka, Italija, Španija, Engleska i Francuska, odnosno države koje čine “Lige petice”, stvorili bi u roku par godina 10.000 talenata, bez pretjerivanja, da to tako može, i nikada u tim ligama ne bi igrali stranci, kao da su ih oni eto željni pored domaćih ljudi.
Uostalom, nisu Evropljani bez razloga pomagala tipa Transfermakt izmislili, ne treba se ignorisati neke svjetski opšteprihvaćene stvari, i ne treba se praviti najpametnijim na svijetu ako se zna da tako nije.
Malo nekog i standarda treba, samo malo za početak neke dugoročno uspješne priče, pa onda kao i ostali Evropljani sve dodatno usavršavati, da se ne bi i narednih trideset godina divili “čudima” sa Malte, Farskih Ostrva, Gruzije, Armenije, Luksemburga, kada bez većih teškoća pobjede nekih klub iz BiH u prvom pretkolu nekog eurokupa – toliko.
