Klubovi Premijer lige BiH nisu imali dobar nastup u evropskim klupskim takmičenjima u sezoni 2025/26, to je sada sasvim jasno, budući da su tri od četiri kluba učesnika međunarodnih takmičenja ispali već nakon prvih dvomeča.
Da stvar bude gora, svi klubovi iz BiH su deklasirani od svojih protivnika, ma ko taj protivnik bio, bio to klub iz Andore, Slovenije ili Rumunije, dok je, povlasticama i “stazom prvaka”, samo jedan klub opstao u eurokupovima, tako što je, od slovačkog prvaka, deklasiran u jačem takmičenju pa svoj put, shodno pravilima takmičenja, ipak nastavlja u slabijem.
Reklo bi se, onako “ugrubo”, da nakon dvije uzastopne sezone u kojima je barem jedan klub iz BiH igrao grupnu fazu nekog evropskog klupskog takmičenja, konkretno Konferencijske lige, taman dobro krenemo – pa s puta skrenemo.
No krenimo redom, pa ćemo skretati kako gdje i kako zbog čega, izašla je nogometna BiH iz višedecenijskog lokal-amaterizma u kojem se isti tipovi u Premijer ligi BiH “vrte” po deset i/li više godina tako što, jedino, mijenjaju dresove klubova za koje igraju, nekada crveni dres, nekada plavi, a nekada i bijeli, a uopšte ne pridonose kvaliteti niti klubova niti lige, a dok čekaju da ih ugleda kakav istočnoeuropski niželigaš, što se decenijama unazad računalo kao veliki iskorak pojedinca u karijeri.
Također, u kratkom periodu se, masovno, naprijedila infrastruktura, počelo se, po prvi put, masovno dovoditi nogometaše strance u klubove Premijer lige BiH, a za rezultat tog rada i sistema je, po prvi put, došla i činjenica da su bosanskohercegovački klubovi igrali grupnu fazu nekog eurokupa, pa čak igrali i “evropsko proljeće”, što je, ne tako davno, bio samo plod mašte nekog “zaluđenog” entizijaste.
I onda, odjednom stop, rezultatski debakl u sezoni 2025/25, i postavlja se pitanje – šta sada, kojim putem krenuti, da li se negdje griješi i “kad se kesa odriješi”, i tako dalje, a odgovor je da sada treba, zapravo, samo unaprijediti sve to do sada stvoreno, nadograditi postojeće, a nipošto ne “lutati” za nekim starim rješenjima koja ne vode ama baš nigdje, i tako zapravo ići “krupnim” koracima unazad.
Iako se u tim kriznim sutuacijama bosanskohercegovačkog nogometa, obično pribjegava, a nije rješenje, gomilanju regionalnih “polovnjaka”, to je upravo taj najveći prvi korak unazad, korak koji “privremeno zamuti pogled” prosječnom navijaču da se nešto, eto, dešava, da se nešto, eto, radi, a ustvari u pitanju je definitivna degradacija.
Regionalni “polovnjaci” dokazano, i objektivno govoreći, definitivno nisu za evropskog, ali ni za lokalnog, već uglavnom za azijskog tržišta, i umjesto toga i te loše prakse kojoj se pribjegava, radije treba skautirati strance Evropljane i strance Afrikance/Južnoamerikance, ali jasno, ne one sa afričkih i južnoameričkih plaža, odnosno ne treba “istovariti kamion” pun Afrikanaca i Južnoamerikanaca s plaža pred stadion u BiH, tipove koji uopšte nisu profesionalni igrači nogometa, pa nek’ onda struka kluba vidi “zna l’ ko lopte slučajno, zna l’ predriblati, je l’ brz”, već treba dovoditi one igrače koji prema Transfermarkt vrijede od minimalnih 500.000 eura pa naviše, ne vrijede oni slzčajno toliko a dostupni su i prikladni budžetima većine klubova u BiH.
Također, to ujedno znači i da će se, po uzoru na druge uspješnije evropske klubove, napraviti neki “standard minimuma vrijednosti”, a veoma je bitno imati na umu da to uglavnom trebaju biti igrači koji imaju manje od 23 godine života, kako bi se sutra moglo na tom igraču i zaraditi, biznis je ipak također važan u nogometu, da se ne lažemo, dakle takve igrače dovoditi da bi, prevashodno, svojim kvalitetana pravili razliku na terenu, posljedično donosili rezultate i na lokalnom i na međunarodnom nivou, a zatim i zaradu klubovima – klasični primjer ispravnog rada nekog prosječnog evropskog kluba redovnog učesnika grupne faze kontinentalnih klupskih takmičenja.
Kada se, dakle, “podvuče crta”, u prethodnih par sezona desio se dobar rezultatski “vjetar u leđa” za Premijer ligu BiH, i još je itekako prisutan, no treba to sada znati iskoristiti, jer ne dolaze takve prilike tek tako, nekima ne dolaze nikada i nikako, naprosto većina evropskih klubova iz godine u godinu dodatno napreduje i smanjuje prostor onima koji ne napreduju – logično.
Akcenat priče o progresu je dovođenje igrača stranaca u timove, pa ako se već dovedu stranci u tim, što jeste evropski provjereno potpuno ispravno, mora se u tom slučaju i raditi poput ostalih Evropljana, kako se ne bi (pre)više zaostajalo za istima, no tada moraju postojati i neki standardi, otprilike takvi da se dovode oni stranci, mlađe životne dobi koji, po automatizmu, imaju motiv da napreduju, koji radije žele igrati grupnu fazu evropskih klupskih takmičenja nego biti u rosteru nekog kluba koji zauzima prostor sredine tabele neke evropske lige nešto jače lige od Premijer lige BiH, odnosno, igrači koji imaju tržišnu vrijednost veću od bilo kojeg igrača u određenom timu iz BiH koji ga dovodi, te je poželjno da u pitanju bude igrač koji dolazi iz kluba jačeg, tržišno vrijednijeg, od bilo kojeg kluba Premijer lige BiH – da bi bili pojačanje.
Naprosto, bolje je jedan takav godišnje da pojača redeove nekog kluba Premijer ligi BiH, nego petorica nekih kakvi već postoje u timu, bolje je jedan kvalitet nego gomilati “kvantitet”, to je jednostavno tako.
Košta takva investicija, rekli bi mnogi, i stina je da košta – ali zasigurno ne košta više od potrošenog novca za petoricu nekih, kakvi dakle, već postoje u određenom timu iz BiH.
Naigora stvar koja se u nogometnoj BiH radi, a nikada ne daje rezultate, jeste ustaljena “mentalitet priča” poslije rezultatskih neuspjeha na međunardnoj sceni, koja otprilike ide tako da se spominje kako se nema ispravan sistem, baza, kako nema dovoljno struke, pa eto ga, tu je sistem koji pravi i bazu a i struku, evropski sistem, provjeren, ispravan, krenulo se s tim, treba nadograditi i nastaviti.
Da ne bude da je sve odjednom postslo “crno” jer nije, naprotiv, bolje je neka ikada u zadnjih 30 godina, treba naglasiti da se konačno krenulo sa samog dna evropskog nogometa, srednja klasa je veoma blizu, i za ulazak u tu sferu potrebno je samo malo dobre volje, nešto znanja i poneka dobra ideja, ili barem dobro “iskopirana” od uspješnijih, te naravno, i određena platežna moć – a sve to pojedini klubovi iz BiH trenutno uglavnom imaju, dokazano je, međutim, to nedovoljno pravilno koriste, i tu se i krije trenutno, možda i jedini, stvarni problem – na kojem treba poraditi, odmah i sada.
