Nogomet je spasio robove vječnog siromaštva, tačnije, nakon što je 1865. godine zvanično ukinuto ropstvo u SAD, što je ujedno i prvi slučaj zvaničnog ukidanja ropstva u nekoj državi, a kasnije kroz nekoliko decenija isto se desilo i drugdje po svijetu, tada oslobođeni robovi su, iako službeno slobodni, svejedno su bili obespravljeni, i bez naročito realne nade u bolje sutra.
Hronološki gledano, robovi su u velikom procentu bili ljudi crne boje kože, i radili su na plantažama pamuka i duhana širom SAD, vijekovima mukotrpno radili za svoje gazde, dok 1865. godine ropstvo u ovoj državi nije ukinuto, no sloboda za robove ubrzo se pokazala kao pirova pobjeda nad robovlasništvom, jer zbog svoje boje kože i viševijekovnog nepovoljnog društvenog statusa, ali i legalnog postojanja ropstva kao društvenog poretka drugdje po svijetu, svejedno nisu bili prihvaćeni u šire društvo, pretežno društvo ljudi bijele boje kože.
Dvije godine ranije, 1863. godine, s druge strane oceana, desilo se nešto što će, stotinu godina kasnije, oslobođene robove, preciznije, njihove direktne potomke, spasiti vječitog siromaštva i života na marginama društva kojim dominiraju ljudi bijele boje kože, u Engleskoj je osnovan – nogomet.
Vratimo se nakratko u SAD i u period robovlasništva, u vrijeme kada je nedjeljni odmor na plantažama pamuka i duhana i robovima davao za pravo na kratki odmor, te su tokom tih pauza robovi organizirali sportske igre, koje su, zapravo, bile kombinacija tradicionalnih afričkih igara, odakle su, inače, robovi pod prisilom i dovođeni u Sjevernu Ameriku, te evropskih igara s loptom koje su vidjeli kod kolonizatora, odnosno kod svojih gazdi, i to su ujedno bili i prvi kontakti robova sa sportom koji se tih godina počeo, u svojim prvobitnim oblicima, pojavljivati širom svijeta.
Ukidanje ropstva i nastanak nogometa su na neki način bliski historijski pojmovi, jer moderni nogomet, s jasnim pravilima kakve danas poznajemo, nastao je u Engleskoj 1863. godine, što je je otprilike u isto vrijeme kada je ukinuto ropstvo u SAD, 18. decembra 1865. godine.
Jasno, zbog toga, robovi iz 18. ili 19. vijeka nisu mogli igrati moderni nogomet jer on tada još uvijek nije niti postojao, ali su igrali njegove rane, narodne verzije, da bi stotinu godina kasnije, 1950-ih i 1960-ih godina, direktni potomci robova, prevashodno unuci, itekako igrali moderni nogomet kakav poznajemo danas, i ne samo to, dodatno su ga promijenili i značajno unaprijedili.
Tako je čovjek crne boje kože, koji bi 1860-ih upravo i isključivo zbog boje svoje kože bio rob, stotinu godina nakon tog perioda, dakle 1960-ih, postao najbolji nogometaš na svijetu, ispostaviće se svih vremena, čuveni Pele, ali i mnogi drugi, te su se za ljude ove boje kože stvari zbog nogometa umnogome počele mijenjati – nabolje.
Dodatna modernizacija, ali prevashodno ubrzana menetizacija nogometa u narednim decenijama, 1970-ih i 1980-ih, te naročito 1990-ih i početkom 2000-ih, dovelo je do pojave velikog biznisa u ovom sportu, a ljudi crne boje kože, zbog svojih fizičkih predispozicija i izraženih atletskih sposobnosti, kao što su prirodna brzina i snaga, te u konačnici prirodni talenat za sport i nogomet, umjesto da, u vrijeme kada globalno nisu bili cijenjeni, svoju snagu koriste da rade teške fizičke poslove za niska novčana primanja kako bi uopšte preživjeli, postali su veoma cijenjeni u ovoj sferi, i postali su veoma plaćeni za svoje nogometno znanje.
Danas, 2020-ih, čovjek crne boje kože je najplaćeniji nogometaš na svijetu, Francuz Kylian Mbappe, porijeklom Kamerunac, porijeklom iz države iz koje su 150 godina ranije mnogi francuski robovlasnici, kao državljani kolonizatora Kameruna, masovno izvozili robove, ljude boje kože poput Mbappea, i ljude tih atletskih sposobnosti, te ih prodavali raznim drugim robovlasnicima širom Evrope i svijeta da za njih koriste svoje prirodne fizičke predispozicije, kao što je primjer u kojem bi po čitave dane brali pamuk, prevashodno po Sjevernoj Americi – no danas ne postoji ropstvo, danas postoji nogomet, i danas svaki čovjek, bez obzira na boju kože, ima mogućnost biti uspješan u životu i uživati društveni status.
Pri tome, danas su najbolji sportisti ljudi crne boje kože, gotovo da nema sportskog kluba u svijetu, ili državne reprezentacije, a da zbog svog sportskog kvaliteta, u redovima istih, čak i većinski, nisu ljudi te boje kože, a najbolji sportisti današnjice zarađuju enormne svote novca, nezamisliva stvar za ljude crne boje kože unazad nešto manje od jednog vijeka.
Zbog svih historijskih činjenica, definitivno se može reći da je sport, a naročito nogomet, vratio ljudima crne boje kože dostojanstvo i život kakav zaslužuje svaki čovjek, te tim ljudima i u drugim sferama društva dao poštovanje, naprosto postali su primjećeni i prihvaćeni kao ljudi od mogućnosti, i dobili su priliku kakvu, bez pojave sporta, teško da bi zadugo imali, ako bi ikada i imali u pravom smislu te riječi.
