Mnogi ljubitelji nogometa u BiH znaju podatak da je Švedska kao država poprilično ekonomski stabilna, te da nudi relativno kvalitetan život radno sposobnom stanovništvu u radnom odnosu, no mnogi su se barem jednom zapitali o zaradi od nogometa u ovoj državi.
Upravo je zarada nogometaša u švedskim klubovima tema koju smo mi sa portala sportskevijesti.com istražili, te u nastavku teksta naši uvaženi čitaoci mogu saznati više o ovoj tematici.
U najjačem švedskom nogometnom rangu, Allsvenskan, prosječna mjesečna plata iznosi oko 125.000 do 141.000 švedskih kruna (SEK) bruto, što je približno 11.000 do 12.400 eura mjesečno, odnosno približno 130.000 do 150.000 eura godišnje.
Posmatrajući ove brojke, jasno je da se Allsvenskan ne može mjeriti u finansijskom smislu sa ligama poput engleske Premier league ili italijanske Serie A ili drugih najjačih evropskih liga, poput “Liga petice”, i zbog toga je sistem klupskog nogometa u Švedskoj takav da je primarni fokus na razvoju i kasnije izlazne transfere talenatovanih mladih igrača, odnosno, Allsvenskan je tipični primjer “razvojne” lige.
Kada smo kod talenata, dodaćemo i to da svi igrači u najmlađim uzrastima, od U-7 tima pa do katetske U-15 selekcije, imaju potpuno isti tretman od strane struke, bez obzira na kvalitet određenog pojedinca, i svi utakmice igraju u ostoj minutaži, odnosno, postoji sistem prema kojem se svim polaznicima škola nogometa pruža puna prilika da do katetskog uzrasta potvrde da li su dovoljno talentovani za dalji ozbiljan nogomet ili ne, i stvarne selekcije se prave tek iza petnaeste godine života igrača.
No vratimo se seniorima, kojima plate u švedskim nogometnim klubovima ipak pružaju relativno ugodan život, barem ako govorimo o standardnim prvotimcima u klubovima najveće platežne moći u Švedskoj.
Najbolje plaćeni igrači u Allsvenskan su oni koji nastupaju u najvećim klubovima kao što su Malmö FF, AIK Solna ili Djurgården, te zarađuju između 300.000 i 500.000 eura godišnje, dok u nekim drugim klubovima, iako su članovi Allsvenskan, međutim, nije ni izbliza takva situacija.
Dakle, fnansijska moć unutar Allsvenskan nije jednako raspoređena, Malmö FF je ubjedljivo najbogatiji klub u Švedskoj, prevashodno zahvaljujući redovnim nastupima u evropskim klupskim takmičenjima, i ovaj klub diktira najveće ugovore igračima, a prate ga klubovi iz Štokholma AIK Solna i Djurgården, te klubovi iz Göteborga Hammarby i IFK Göteborg.
S druge strane, standardni prvotimci sa čvrstim statusom u srednjim i jačim klubovima poput Siriusa, Mjällbyja ili Västeråsa, zarađuju između 8.000 i 12.000 eura mjesečno, dok mladi igrači koji tek ulaze u prvi tim često imaju znatno skromnija primanja, koja se kreću oko 2.500 do 4.000 eura mjesečno.
Za najjači rang nogometa u Švedskoj se, shodno gore navedenim brojkama, može reći da je zarada igrača u klubovima varira od pristojne do poprilično dobre, međutim, drugom rangu, u Superettan, plate su u odnosu na one u klubovima najjačeg ranga drastično niže i mnogi igrači moraju raditi dodatne poslove van nogometa, odnosno, drugi rang nogometa u Švedskoj se smatra poluamaterskim, i zarade uveliko zavise od statusa igrača i kluba za koji nastupaju.
Kada se analiziraju nogometne plate igrača klubova u Švedskoj, važno je imati na umu da su sve navedene cifre u bruto iznosu, te da Švedska ima izrazito visoke stope poreza na dohodak, pa igračima nakon oporezivanja, u zavisnosti od visine ugovora i olakšica za strane državljane, često ostane tek oko 50% do 60% od početne ugovorene sume.
Kada se sve sabere, i u obzir uzmu visoki troškovi života u Švedskoj, veliko je pitanje koliko li je, izuzev u par najbogatijih klubova, zapravo isplativo igrati nogomet u Allsvenskan najjačem rangu takmičenja u Švedskoj, a naročito koliko je takvo što (ne)isplativo u drugim i(li) tek nižim razredima nogometa ove države.
