Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 15. juli 2021: U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, danas je u organizaciji Olimpijskog komiteta BiH zvanično predstavljen tim koji će predstavljati BiH na Olimpijskim igrama u Tokiju ( Elman Omic - Anadolu Agency )
Bosnu i Hercegovinu je na Olimpijskim igrama u japanskom Tokiju predstavljalo sedam takmičara, i šest od sedam njih svoje nastupe završili su bez osvojene medalje, dok je u kombinaciji ostao još samo bacač kugle, Mesud Pezer.
Ne samo da niti jedan od šest takmičara iz BiH, koji su imali svoje nastupe, nisu osvojili medalju, već mnogi od njih uopšte nisu niti izborili finalna takmičenja, a oni koji to jesu, tamo su svoje nastupe završili na pretposljednjim, ili nekim od pozicija sa začelja tabele.
Takav skor u BiH će određeni broj ljubitelja sporta, ali i sami sportisti, opravdati tezom kako država “ne ulaže” dovoljno, te kako i nije bilo za očekivati bolje od toga što već napravljeno jeste, dok je za određene ljubitelje sporta dosadašnji nastup delegacije BiH, zapravo, potpuni fijasko i neuspjeh.
Treba naglasiti činjenicu da je BiH jedna od rijetkih država u svijetu u kojoj se izuzetno potencira priča kako ta ista država “mora” ulagati, a činjenica je da ne mora, kao što to ne mora 80 posto svjetskih država koje to i ne rade, niti to zakoni nalažu u profesionalnom sportu, koji je pri tome u većini svjetskih država privatna stvar.
Primjera radi, italijanski atletičar Lamont Marcell Jacobs osvajač je zlatne medalje u utrci na 100 metara na Olimpijskim igrama u Tokiju, dakle, predstavnik Italije kao sportske svjetske velesile, da bi nakon toga svjetski mediji otkrili njegova mjesečna primanja, koja za standarde Evropske unije iznose mizernih 1500 eura, kako pored atletike, paralelno radi i u prodavnici sportske opreme, a što su sredstva od kojih se teško može uopšte i živjeti u državama visokog standarda, kakva je i Italija.
Dakle, jasno je da je u pitanju atletičar amater, čovjek u kojeg država ne ulaže, ali i čovjek koji posjeduje kvalitet, i koji je taj kvalitet demonstrirao čitavom svijetu, te svoju Italiju učinio ponosnom.
Medalje su, pored velesile Italije, tako na Olimpijskim igrama uzimale, između ostalog, države kao što su Uganda, San Marino, Etiopija, Eritreja, Kosovo, što su države u kojima se definitivno ne ulaže u sport, barem ne više nego u BiH, te je to samo po sebi još jedna svar koja ide u prilog činjenici da se za rezultat ne mora “moliti” državu za pomoć.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da su BiH predstavljali profesionalni sportisti, među kojima neki spadaju u red najboljih svjetskih u ovom trenutku, a ne amateri koji pored sporta paralelno obnašaju još neke djelatnosti kako bi preživljavali “od 1. do 1.”, tada se može reći da rezultat u kojem se ne osvoji niti jedna medalja, u najmanju ruku, ne može biti dobar, i što je najgore od svega, ista priča se ponavlja već gotovo trideset godina, BiH je tek jedna od četiri evropske države koje nikada nisu stigle do neke od tri vrste medalja na olimpijskim igrama, te ukoliko se ne “otrijeznimo”, ponavljaće se još barem 3000 godina.
Cilj svakog profesionalnog sportiste, za razliku od sportiste amatera, nije i ne smije biti tek učešće, već cilj mora biti isključivo napredak u odnosu na ranije, konačni cilj medalja, bez obzira da li postoji kvalitet da se do iste dođe ili ne, a to bi trebalo da važi i za ljubitelje sporta glede očekivanja.
Objektivno gledajući cjelokupnu situaciju, na Olimpijskim igrama u Tokiju medalje su osvajale države koje, također, “ne ulažu” niti imaju od čega da ulažu u sport i sportiste, tako da neuspjeh selekcije BiH nije uzrokovan “neulaganjem” države, već nedostatkom kvaliteta, ili nekim trećim problemima vezanim za same sportiste, što je surova realnost.
Veliki problem u BiH jeste i taj što se, generalno, ne zna razlikovati uspjeh od debakla, što se ne zna podvući crta na kraju balade pa da se izvuku određene pouke, otklone nedostatci, već je jednostavno najlakše za sve učinjeno reći “dobro je”, a nije sve dobro, naprotiv.
Sve u svemu, da ne bude baš “sve crno”, nada ostaje da će bacač kugle, Mesud Pezer, ipak biti bolji od većine svojih konkurenata, te osvojiti barem bronzanu medalju za BiH, a takav eventualni uspjeh bio bi realan povod za radovanje ljubitelja sporta u BiH, sve ostalo je nastup za zaborav.
