Da nogomet nije jača strana prosječnog Kineza, te Azijata generalno, oduvijek je kroz historiju bilo jasno, o Kineže, Kineže!
No, mi sa portala sportskevijesti.com kao temu za ovaj čas se dotičemo Kineza, iz razloga što su se neki tamošnji “pametni umovi” unazad nekoliko godina dosjetili da bi mogli “izvaliti” milijarde eura kako bi doveli poznate i skupe nogometaše iz velikih evropskih klubova u svoju nogometnu ligu, a iz razloga kako bi, prema tadašnjim najavama, njihova liga bila, ako ne najjača, onda, jedna od najjačih na svijetu.
Par godina su Kinezi bjesomučno davali novac za dovođenje tih skupih igrača iz evropskih klubova, kao što su, između ostalog bili, Argentinci Carlos Tevez i Javier Mascherano, ili Brazilci Ramirez i Hulk, Italijan Grazziano Pelle, Francuz Nicolas Anelka, ili Gervinho i Didier Drogba iz Obale Slonovače, no liga ipak ne postade niti jaka, niti popularna, već ostade ispodprosječna, kakva je oduvijek i bila, barem za neke svjetske okvire.
Što se tiče trenera, ni tu Kinezi nisu žalili novac, te su svojevremeno bili angažovani, između ostalog, čuveni Italijani Fabio Capello i Marcello Lippi, Šveđanin Sven-Goran Eriksson, ili Portugalac Andre Villas-Boas,
Iako su u kineskim klubovima igrali gore pomenuti igrači, te duž nekoliko godina stotine drugih sličnog ili tek za nijansu slabijeg kvaliteta, liga nije napredovala, a najveći razlog tome jeste taj što su skupo plaćeni igrači u ovu državu dolazili isključivo kako bi zaradili veliki novac, bez ikakvog motiva da igraju i pokažu što znaju, što su mnogi od njih javno i priznali, te uz razne izgovore brže bolje pobjegli natrag ka Evropi, u kojoj su i stekli punu afirmaciju.
Shvatili su to kroz nekoliko tih godina i Kinezi, te su ubrzo “raspustili” velike nogometne zvijezde, i liga je “spala” tek na pedesetak stranaca, izuzmemo li Brazilca Oscara, te Belgijanca Marouane Fellainia, uglavnom slabije poznatih Južnoamerikanaca, nekoliko Afrikanaca, te par Evropljana, a shodno tome, tržišna vrijednost lige sada je u rangu sa ligama na Zapadnom Balkanu.
Između ostalog, većina klubova u najjačem rangu kineskog nogometa trenutno vrijedi kao što vrijede klubovi iz najjačeg ranga nogometa u BiH, kao što trenutno vrijede klubovi u Premijer ligi BiH, klubovi koji su, inače, rijetko kada od svog osnivanja uopšte kupili nekog igrača, a neki klubovi su prema vrijednosti u rangu sa klubovima drugog, pa i trećeg, ranga nogometnog bosanskohercegovačkog takmičenja.
Tržišno najvrijedniji igrač kineske Super League trenutno je Brazilac Oscar, koji vrijedi 15 miliona eura, a slijede ga Nicolae Stanciu iz Rumunije koji vrijedi 5.5 milona eura, Frank Ancheampong iz Gane, koji vrijedi 5 miliona eura, i Marouane Fellaini iz Belgije sa vrijednošću od 4.5 miliona eura, dok se na respektabilnom četrnaestom, te šesnaestom mjestu takve tabele, nalaze Marko Dabro iz Hrvatske koji vrijedi 1.8 miliona eura, te Samir Memišević iz BiH, koji vrijedi 1.7 milona eura.
Tako to obično biva kad se nogometnog biznisa lati onaj koji, po tradiciji i po prirodi stvari, za nogometa baš i nije, niti je ikad bio, a teško da će ikada to i biti, no da stvar po Kineze ne bude “potpuno loša”, na dobrom putu da ih nadmaše u glupostima su njihovi susjedi Indijci, koji čine ono što su Kinezi činili godinama, i koji čak i za Kinezima u razmišljanju “kaskaju” nekoliko godina.
Tržišna vrijednost klubova kineske Super League za 2022. godinu prema podacima Transfermarkt.com:
Tržišna vrijednost tržišno najvrijednijih igrača kineske Super League za 2022. godinu prema podacima Transfermarkt.com:
