Prijatelju, ispričaću ti jednu tužnu priču, a koja dolazi iz Bosne i Hercegovine, tamo gdje kažu da vlada ekonomska kriza, i odakle ti svi bježe, a dolaze inostrani priređivači igara na sreću, da narodu – donesu sreću.
U Bosni i Hercegovini ti, prijatelju, postoji jedan košarkaški klub iz Sarajeva, i taj klub je bio ugledan, bio je naširoko i nadaleko poznat, jer je 1979. godine bio prvak Evrope, znaš, to ti je ono najveće moguće dostignuće u evropskoj klupskoj košarci.
Eh taj klub ti je, prijatelju, u posljednjih petnaestak godina nažalost u velikoj finansijskih krizi, toliko velikoj da je dovedeno u pitanje i njegovo dalje postojanje, a kamoli da jednog dana ponovo bude ponos, ne samo novih naraštaja Sarajlija kao građana grada iz kojeg dolazi, već i novih naraštaja građana čitave BiH, naročito onih koji vole sport i košarku.
Elem, uslijed takvog ekonomskog beznađa, taj klub je bio prisiljen da potpisuje razne sporazume sa raznim subjektima kako bi eto nekako opstao, a onda – u klub dolazi veliki spasilac, inostrani priređivač igara na sreću iz Srbije.
I zamisli, prijatelju, taj priređivač igara na sreću nije bio zadovoljan što je postao sponzor klubu, nije mu bilo dovoljno što ga tako ugledan klub reklamira, već promijeni klubu i ime, uzeo mu identitet i slavnu tradiciju, jer na to “ima puno pravo”, a iz razloga što ga je “spasio” od gladi, i klub ti se počne tako zvati po inostranom priređivaču igara na sreću.
Kada se posmatra region Zapadnog Balkana, Evropa, te ostatak svijeta, malo se gdje, izuzev ponegdje u Srbiji, može pronaći da se neki klub zove po priređivaču igara na sreću, a naročito da se tako zove jedan bivši evropski prvak, no ništa zato, nevolja je bila jača od svega, pa i od toga, i šta je tu je, daj šta daš.
Sad će ti, prijatelju, neki novi naraštaji i simpatizeri kluba, oni koji ga tek upoznaju, računati sa takvim imenom kluba kao jedinim za koji znaju, neće ni znati da su taj klub nekada zvali popularnim “Studentima”, ali će znati za klub koji će se zvati popularni “kockari”, kako bi drugačije.
U svemu tome, prijatelju, jedino ostaje lažna nada da će taj inostrani priređivač igara na sreću shvatiti da je jedan sarajevski klub bio evropski prvak, da treba da učestvuje u najjačem klupskom košarkaškom takmičenju u Evropi, u Euroleague, te s tim ciljem i uložiti novac u klub, baš kao što to čini u Srbiji, u svojoj državi, gdje to takmičenje igraju klubovi koji se također zovu po priređivaču igara na sreću, a koji su prema tradiciji, ipak ispod renomea ovog sarajevskog kluba.
Sve u svemu, do tog utopijskog dana, ljubiteljima košarke u Sarajevu ostaje da budu zadovoljni činjenicom da se klub ipak nije ugasio, te da čak učestvuje u najjačem rangu košarkaškog takmičenja u BiH, gdje je istina učestvovao i ranije, gdje je jedini cilj i ambicija – učešće u prvenstvu.
Što bi rekao, prijatelju, jedan sarajevski pjesnik u svojoj poeziji “eh, da je tuga snijeg, da se do jutra otopi”, no nažalost košarkaška tuga nije snijeg, i neće se do jutra otopiti, najprije će postati “ledeni brijeg”, a “ledeni brijeg” je ništa drugo do – “kula od karata” koja jednom postane ništa!
