Veliki broj ljubitelja nogometa u BiH uveliko krivi sudije na mečevima nogometne Premijer lige BiH za neke rezultate koji nisu bili odraz stanja na terenu na meču dva određena tima.
A da li su sudije krive ako se postigne gol iz nedozvoljene pozicije, dosudi jedanaesterac koji to nije, isključi igrača koji nije zapravo niti mapravio prekršaj za crveni karton – i jesu i nisu.
Jesu jer su oni donijeli tu i takvu odluku, a nisu jer im je naređeno da to tako mora biti, ili supritno tome, ako odluče da se ogluše na naređenje nadređenog, biva im rečeno da potraže neki drugi posao kojim će se baviti u životu jer tim zasigurno više neće moći, i na njihova mjesta će doći drugi ljudi koji će “slušati svog gazdu”.
S druge strane, i “gazda” ima svog “gazdu”, koji njemu, poput situacije u kojoj on sudiji naredi, naredi da, ukoliko ne bude izvršio volju gazde – može potražiti neki drugi posao u životu, zajedno sa onim sudijom kojeg je postavio i koji ga nije poslušao.
Dakle, sudija na meču Premijer lige BiH samo je izvršilac zamisli “gazde od gazde”, i ništa drugo, te na taj način “čuva” svoj posao, jer mu je objašnjeno da će, u suprotnom, umjesto njega tu već sutra doći “neki drugi on”, samo što će taj “drugi on” biti “pametan” i slušati “gazdu”.
Da obrazložimo i pojednostavimo – gazda sudiji je NS/FS BiH, a gazda za NS/FS BiH je državna/entitetska vlast, jer je po hijerarhiji državna/entitetska vlast u BiH iznad vlasti državnog Nogometnog saveza, vrlo jednostavno.
Još ako se dogodi da je neki klub projekat entiteta, da njime rukovodi čovjek koji rukovodi i državom, čovjek koji je donedavno bio predsjedavajući Visokog Sudskog i Tužilačkog Vijeća BiH, čovjek koji je aktuelni savjetnik predsjednika države i entiteta, jasno je šta je interes entitetske vlasti, kao i zbog čega, te se protiv toga zapravo ne može poduzeti ništa – jer je legalno, državna/entitetska vlast naložila državnom Nogometnom savezu, a Nogometni savez sudiji koji je pod okriljem Saveza, da se stvar od državnog/entitetskom interesa mora sprovesti u djelo, i tačka, nema rasprave.
U BiH je sve to, ako se gleda iz ugla “zakona jačeg” po hijerarhiji i interesu, sasvim legalno, nije u pitanju nikakav kriminal, naprosto jer postoje dva entiteta, i svaki od ta dva želi da ima klub državnog prvaka u nogometu, i svaki će entitet doći na svoj red, s tim da jedan od dva entiteta ima klub entitetski projekat, jedan jedini klub za koji su se iz vlasti odlučili da ih treba reprezentovati na međunarodnoj sceni, te promovisati vrijednosti grada i entiteta, dok je u drugom entitetu nešto složenija situacija, te ne postoji samo jedan klub od entitetskog značaja.
Sve u svemu, trenutna situacija u BiH je takva da je omjer “3/1”, odnosno, tri sezone zaredom prvak države u nogometu biće klub iz većeg entiteta, a onda na red dolazi klub iz manjeg entiteta, te da naglasimo, prevaziđen je klasični “nacionalni ključ” a uveden “entitetski ključ”, što se u budućnosti može i ne mora promijeniti, ovisno o “trgovini” vlastodržaca u dva entiteta na nekim drugim nivoima od entitetskog interesa, ne nužno sporta, nogometa.
Za kraj ovog teksta, zamislimo svi da smo policajac na dužnosti u državnoj/entitetskoj službi, kojem komadant kaže – “kazni sve vozače za nepropisno parkiranje osim ona tamo dva vozila, ono crvene i ono plave boje, napravi se da njih nisi ni vidio i njih ne kažnjavaj, jer ih voze dvojica stranih diplomata koji su nama izuzetno bitni za neke državne projekte, i ne budeš li učinio kako ti kažem mene će kazniti komesar jer ja odgovaram za tebe, a ja ću smijeniti tebe i dovesti drugog čovjeka na tvoje mjesto”, a onda postavimo sebi pitanje da li je policajac radio svoj posao ili nije, da li je položio račun kome se račun položiti mora ili nije, i ko odlučuje o svemu?!