Opće poznato je da Engleska Premier liga broji veći broj stranih nego domaćih igrača, i da su za razliku od ostalih “liga petice” najveće zvijezde najvećih engleskih klubova, pogotovo onih najboljih isključivo stranci.
Zašto jedna Engleska, kao fudbalska nacija, i fudbalska velesila, već godinama na reprezentativnom planu ne može da prati, ili, u najmanju ruku, sve teže prati ostale velike reprezentacije, one iz “TOP 10 svih vremena”, kao što su Brazil, Njemačka, Italija, Argentina, Španija, Francuska, Portugal, Holandija, Urugvaj i nekadašnja Jugoslavija, u zadnje vrijeme naš susjed Hrvatska?!…Zašto Engleska reprezentacija koja ima globalni ugled i renome, po mnogima i najjaču ligu na svijetu odavno nema svoje mjesto u tih TOP 10?! Odgovor se krije – u Engleskoj (Premier ligi)!
A kako u Premier ligi ako se uzme da je to finansijski, infrastrukturno, marketinški, po gledanošću, i po svim ostalim relevantnim parametrima liga koja slovi za, po mnogima, najbolju i naj uređeniju ligu?!
Najveći problem je upravo ono što bi trebalo da bude najmanji problem – novac!
Naime, za razliku od ovih gore navedenih reprezentacija i njihovih domaćih liga, Engleska Premier liga je sigurno najplaćenija liga, i liga sa najvećim ulaganjima, čak i u nižim rangovima.
U takvoj ligi većina mladih igrača, dakle u juniorskom pogonu nekog ligaša mašta kao i svi mladi igrači na svijetu da jednoga dana zaigra za veliki klub, da osvaja trofeje i naravno, s obzirom na stanje u modernom fudbalu, budu jako dobro plaćeni.
A onda kad iz juniorskog pogona najtalentovaniji igrač potpiše za prvi tim, s obzirom na finansijsku stabilnost te lige, jedan takav igrač dobije veliki novac već na samom početku karijere, doduše, u svakoj od “liga petice” to je manje-više tako, s tim da je Premier liga – najplaćenija, i tu se i krije najveći problem.
Kako onda motivirati mladog igrača da nastavi da ulaže u svoje fudbalsko znanje kad je sa 18-19 godina “svjestan” da je već postao “veliki igrač pod jakim finansijskim ugovorom”, i da je već “zvijezda”, i da već igra u najplaćenijoj, po mnogima najboljoj i najpopularnijoj ligi na svijetu?!…Jedan takav igrač jednostavno, za razliku od igrača koji igraju u ligama manje plaćenim od Premier lige više nema isti motiv kao njegovi vršnjaci brazilci, argentinci, pa čak i italijani, španci ili nijemci, a da i ne govorimo o igračima iz ostalih liga kojima je cilj jednog dana igrati u Premier ligi, ligi u kojoj ovaj već igra, i jako dobro zarađuje. E onda takav igrač počne da “uživa u životu” u metropolama po Engleskoj i po čitavoj Evropi i svijetu, a sve manje se trudi oko usavršavanja svog fudbalskog znanja, što za posljedicu ima stagnaciju u karijeri koja je faktički tek počela.
U međuvremenu mladi igrači iz slabije plaćenih liga stječu neophodno iskustvo i fudbalsko znanje i postaju zanimljivi tržištu Premier lige u koju ubrzo prelaze oni ponajbolji iz tih liga.
U jednoj takvoj situaciji talentovani mladi engleski fudbaler koji je stagnirao više nema mjesta u prvom timu ekipe za koju nastupa i onda bude postat na posudbu u niži rang, što njemu izgleda kao “kraj karijere”, i umjesto da mu ta mjera bude motivacija, njemu to bude još veća stagnacija, i onda od kluba do kluba traži sebe, podvuče se vrijeme i to više nije taj potencijal…i tako propada velika većina mladih engleskih fudbalera, što zbog mentaliteta, što zbog općeg stanja u globalnom fudbalu.
Ovakav trend ima za posljedicu ne samo stagnaciju Engleskog reprezentativnog fudbala, nego sve više pogađa i samu ligu, jer klubovi iz Premier lige, takvi kakvi jesu bogati i puni preplaćenih stranaca sve lošije rezultate pružaju i na kontinentalnoj sceni, konkretno Ligi prvaka i Europa ligi, a i sami igrači nemaju osjećaj pripadnosti klubu za koji igraju pa olahko, te za iole veći novac takvu ligu mjenjaju za egzotične lige kao što su liga Katara, Australije, i u zadnje vrijeme sve “popularnije” Kineske lige, što čine sve više, ne samo igrači u poznim godinama, već i ponajbolji igrači Premier lige.
