Naš portal se zove SportskeVijesti, portal namijenjen isključivo za sportske teme, no šta učiniti ako politika, zvanično i sasvim legalno, uđe u sport kojim se bavimo?
Jedino korektno što možemo učiniti jeste našim uvaženim čitaocima prikazati kako (novo)nastale stvari ustvari stoje, a sa ciljem da ih informišemo o stvarima do kojih oni, uglavnom, ne mogu “iz prve ruke” doći, no mi možemo.
Elem, kako u svom gradu dobiti izbore?Jednostavno! Dovoljno je pokazati u sportu da si “glavni” u državi pa makar ne bio najbolji, čak je i bolje što nisi zapravo najbolji, dakle nisi najbolji a u stanju si to biti ako to poželiš.
Eh sada, kako je to najlakše učiniti? Za početak, idealno je, kroz sumnjive uspjehe, izazvati revolt građana u drugim gradovima i neka to jasno vide građani u gradu iz kojeg dolazi taj i taj “vođa”, ali učiniti to tako da građani u tvom gradu vide da oni građani iz drugih gradova burno reaguju na to, psuju i galame na pogrešne ljude, jer zabluda je “gospodar” vladavine nad narodom.
Zašto je izuzezno bitno da građani drugih gradova psuju i galame na pogrešne? Zato što se tako među svojim sugrađanima dobija status sposobnog i pametnog čovjeka dostojnog pozicije da im budeš vođa, čak status najsposobnijeg vođe u državi, je ti to tada i jesi – čim si prvi na tabeli, čim si “iznad” svih drugih, čim si svojim sugrađanima “omogućio” da u sportu budu “iznad” svih građana drugih gradova.
U praksi, sport je zbog toga dobar “prijatelj” za to, jer dovoljno je omogućiti svojim sugrađanima da “na papiru” i na tabeli, imaju najbolji klub u državi, bio zaista najbolji ili ne, dati svojim sugrađanima prostor da se na međunarodnoj sceni “ispušu” sa svojim idealima, i biti baš taj čovjek koji im je tu “moć dao”, usput pokazati svima ostalima kako se to radi, i onda uzeti te izbore, “pokupiti” profit, te obećati sve to isto ponovo, i naravno i ispuniti kada se dođe na zagarantovani red u državi u kojoj svako po Ustavu, u svemu pa tako i u sportu, mora doći na svoj red.
Taj vođa, elem ima besplatnu “win win” situaciju, a do novog “velikog uspjeha” nad građanima drugih gradova, svojim sugrađanima je potrebno objasniti da moraju i drugi gradovi politički dobiti nešto, da to nije zato što je neko od “njih najboljih” bolji, već da se to naprosto “mora istrpiti godinu ili dvije”, da je na to “pritisnula” neka “viša sila” kontra koje se ne smije, a nikako ne one “neznalice anamo” čiji su “jauci samo muzika za uši” pametnih i sposobnih, naprednih i uspješnih.
Dakle, prvak BiH u nogometu za sezonu 2023/24, ako je vjerovati predsjedniku jednog nogometnog kluba u BiH, poznat je od srijede, 27. septembra 2023. godine, kada će taj klub, prema riječima tog predsjednika “doći na prvo mjestu i tu ostati do kraja prvenstva”, a što se i jeste desilo u stvarnosti, i što će se vjerovatno, iz gore navedenih političkih razloga, zaista i desiti na kraju prvenstva.
Dok se sezona u nogometu ne završi, građani tog grada, uslijed najave predsjednika kluba iz tog grada kojoj se vjeruje jer djela idu u prilog toj istini, smijaće se, zajedno sa vođom, onim “anamo” neupućenim građanima drugih gradova, koji će psovati sudije na utakmicama, psovati i kriviti ljude koji samo rade ono što im je iz državnog vrha putem posrednika naređeno da rade, zatim psovati državni Nogometni/Fudbalski savez i predsjednika istog, a koji opet moraju slušati taj isti državni vrh jer je državni vrh stepenica iznad državne nogometne lige u svakoj državi pa tako i u BiH, i koji čak i da svi budu smijenjeni – biće zamijenjeni istim takvima, jer državna politika to nalaže.
Kako god, u BiH je Ustav takav da garantuje svakom od dva entiteta koja su unutar države, potpuno ista prava, ali i zakonski “dio kolača” koji im pripada kada dođu na red na “ručak”, a što je nešto što, u suštini, svi građani BiH i žele – ista prava za sve građane, bez obzira na ime i prezime, nacionalnu pripadnost, boju kože, frizuru koju nose.
Na kraju ovog našeg teksta, sumiraćemo stvari, pojasniti našim uvaženim čitaocima ko je taj “vođa”, zašto je njegova riječ “zakon”, i zašto u BiH mora biti tačno onako kako i jeste, jer vođa je – bio predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u BiH, aktuelni je savjetnik bivšeg predsjednika BiH i vjerovatno najuticajnijeg čovjeka u BiH, a u jednom od dva entiteta zasigurno najuticajnijeg već više od petnaest godina, i baš taj “vođa” je predsjednik jednog nogometnog kluba u BiH, i zasigurno je, uslijed bivših funkcija u svojoj, prije svega, političkoj karijeri, itekako i upućen u mogućnosti koje mu državni Ustav i državni Zakon nude.
Također, istaći ćemo, da ne bude zablude, u nogometu u BiH ne postoji klasični “nacionalni ključ”, već “entitetski ključ”, pa tako svaki od dva entiteta ima zagarantivano pravo na državnog prvaka, i kada dođe na red to pravo i koristi, imao kvalitet za to ili ne, uz važan podatak da veći od dva entiteta ima pravo na omjer “2:1”, dakle na dvije godine da ima državnog prvaka a manji jednu godinu, prosto jer je veći entitet i ništa drugo, a uz poneke ustupke onom manjem entitetu, svom manjem “bratu od istih roditelja”.
