U modernom sportu, samim tim i u nogometu, uspjeh ne zavisi samo od budžeta i kvaliteta pojedinaca, te mnogi klubovi s velikim finansijskim mogućnostima nisu ostvarili očekivane rezultate upravo zbog pogrešnog sastavljanja ekipe.
U nastavku teksta, mi sa portala sportskevijesti.com, našim uvaženim čitaocima izvšićemo analizu najčešćih grešaka koje klubovi prave prilikom formiranja tima.
Jedna od najčešćih grešaka jeste fokus na poznata imena, odnosno klubovi često dovode poznate igrače zbog marketinga i popularnosti, zanemarujući pitanje da li se njihov stil igre uklapa u trenerovu viziju, i samim tim nije svaki vrhunski igrač automatski i pravo pojačanje za svaki tim, što bi se reklo, nije sreća “para puna vreća”.
Kvalitetna ekipa nije skup najboljih pojedinaca nego grupa igrača koji funkcionišu kao cjelina, a finansijski stabilniji klubovi nerijetko sastave tim pun “zvijezda”, ali bez “lidera” u timu, bez “igrača radnika”, i bez igrača spremnih da se podrede kolektivu, a takva ekipa je sklona da već nakon prvog, ili dva vezana poraza, upadne u krizu, da se desi određeni nemir u svlačionici, a koji u konačnici često poništi sav talent na terenu.
Mnogi klubovi žele instant uspjeh pa dovode starije igrače na visoke ugovore, a takva politika može donijeti kratkoročne rezultate, ali često i usporava razvoj mlađih igrača i stvara finansijske probleme u budućnosti, dok suprotno tome, najuspješniji klubovi uglavnom imaju jasnu strategiju za narednih pet ili više godina, recimo takvu da na svakoj poziciji u timu ima iskusnog a kvalitetnog igrača, profesionalca spremnog da igra za tim, a oko takvih da se na svakoj potlziciji okupi mlađi, i željan dokazivanja tim igrača, koji uz te naročito kvalitetne dodatno napreduju i stasavaju.
Ekipa sastavljena isključivo od mlađih igrača može imati problema s pritiskom i nedostatkom iskustva, a s druge strane, previše uslovno starijih igrača, odnosno igrača u poznim sportskim godinama, često znači manjak energije, zatim prirodno manjak motiva za napretkom, i općenito slabiji intenzitet igre, dok je pravi recept za uspjeh zapravo kombinacija mladosti i iskustva, ali uz obaveznog lidera u timu, igrača koji uživa autoritet i mlađih i starijih saigrača u timu.
Neki klubovi ulažu ogromna sredstva u napadače ili ofanzivne igrače, dok zanemaruju odbranu, vezni red ili rezervne opcije, a trofeji se rijetko osvajaju samo zahvaljujući jednoj liniji tima, te je rješenje pronaći na svakoj poziciji po jednog kvalitetnog igrača a potom oko takvog graditi dalje taj dio u timu.
U vremenu napredne statistike i skautinga, i dalje postoje klubovi koji donose odluke na osnovu nekoliko dobrih utakmica ili preporuka agenata, dok nasuprot takve prakse, detaljna analiza karaktera, fizičke spreme i statističkih pokazatelja često otkriva stvari koje nisu vidljive na prvi pogled.
Kada sportska politika kluba zavisi od interesa agenata umjesto stručnog plana, dolazi do gomilanja igrača koji nisu prioritet, i takve odluke često samo povećavaju troškove i otežavaju rad trenerima, a uglavnom ne pridonose progresu tima, i onom najvažnijem, dobrim rezultatima.
Sastavljanje uspješne ekipe mnogo je više od kupovine skupih igrača, jer klubovi koji imaju jasnu strategiju, kvalitetan skauting, dobar balans u svlačionici i dugoročnu viziju najčešće ostvaruju najbolje rezultate, a hstorija sporta pokazuje da najveći budžet ne garantuje uspjeh, ali dobra organizacija gotovo uvijek povećava šanse za isti.
