Rukometna reprezentacija Francuske je definitivno svjetska velesila u ovom sportu, a trenutno, uz selekciju Danske, inače, aktuelnog svjetskog prvaka, vjerovatno i najbolja selekcija na svijetu, dok suprotno tome, selekcija BiH je svoj posljednji nastup na kontinentalnom ili svjetskom takmičenju, završila na posljednjem, 24. mjestu na Evropskom prvenstvu, a koje se 2024. godine održalo u Njemačkoj, dok na Svjetskom prvenstvu održanom 2025. godine u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj nije niti nastupila.
Reprezentacija Francuske osvojila je posljednje Evropsko prvenstvo, koje se 2024. godine održalo u Njemačkoj, te su tako Francuzi, nakon 2020. godine i naslova olimpijskog prvaka, postali i evropski prvaci, dok nasuprot Francuza, selekcija BiH ni nakon trećeg učešća zaredom na prvenstvu Evrope i dalje ne zna za pobjedu, pa čak ni za neriješen rezultat.
A šta je tajna takve dominacije reprezentacije Francuske u evropskim i svjetskim okvirima, i šta je razlog neuspješnih nastupa selekcije BiH na prvenstvima “starog kontinenta” – u nastavku teksta ćemo mi sa portala sportskevijesti.com, kroz nekoliko činjenica, analizirati za naše uvažene čitaoce.
Za reprezentaciju Francuske je, na Evropskom prvenstvu 2024. godine, zaigralo šesnaest igrača uključujući i golmane, a podatak da od tih šesnaest reprezentativaca, njih čak desetorica vuku porijeklo iz nekih drugih država – samo po sebi u startu i korijenu govori šta je zapravo stvarni “recept” za uspjeh u sportu/rukometu, dok su za selekciju BiH igrali igrači koji su uglavnom iz BiH, izuzev najboljeg igrača ikada, Mirsada Terzića, koji je rođen u Priboju u Srbiji.
Stvarni “recept” za uspjeh u današnjem sportu, a u konkretnom slučaju prezentovano kroz rukomet i sistem Rukometnog saveza Francuske, jeste takav da na rukomet treba gledati “svjetski”, odnosno, “svijet je otvoren, svi smo svijet, čitav svijet je naš, i sve naše pripada svijetu”, a nipošto gledati striktno uskolokalno, i voditi se time da se talenat za sport može razvijati i stvarati, jer ne može, s talentom za nešto/sport/rukomet pojedinac se jednostavno rodi, ili ga ima ili ga nema, i nikakav poseban rad nema ništa s tim, dok je u BiH posmatranje rukometa i sporta potpuno suprotno od onoga kako se to posmatra u Francuskoj, stoga razlika na terenu između prvog i posljednjeg na Evropskom prvenstvu ne treba ni da čudi.
Tako su za rukometnu reprezentaciju Francuske Evropsko zlato 2024. godins osvojili, između ostalog, golman Samir Bellachene i Nedim Remili koji su porijeklom iz Alžira, Nikola Karabatić i kapiten tima Luka Karabatić porijeklom iz Srbije, Dika Mem porijeklom iz Kameruna, Dylan Nahi, Karl Konan i Timothey N’guessan koji su porijeklom iz Obale Slonovače, Melvin Richardson i Benoit Konkoud porijeklom iz Reuniona, dakle, osmorica Afrikanaca po porijeklu, i dva Evropljana a da nisu nužno Francuzi, dok su u BiH, da ponovimo, od šesnaest igrača njih petnaest striktno iz BiH, a jedan iz Srbije.
Ako tome dodamo da je za najboljeg igrača Evropskog prvenstva proglašen reprezentativac Francuske Nedim Remili, da je ranije kroz historiju to dva puta bio i Nikola Karabatić, kao i Jackson Richardson, inače otac Melvina Richardsona, i čovjek sa najviše nastupa ikada za francusku reprezentaciju, tada je sasvim jasno da je “francuski sistem” naturalizacije nešto što bi trebale početi “prepisivati” sve evropske i svjetske reprezentacije – ako žele rezultate kakve ih ima selekcija Francuske, a selekcija BiH ima samo jednog naturalizovanog igrača, i zanimljivo je, u pitanju je kapiten, najbolji igrač, igrač sa najviše nastupa i pogodaka ikada za selekciju BiH, Mirsad Terzić rođeni Srbijanac.
Generalno u državama Zapadnog Balkana bi se, dakle kao i u BiH, i suprotno nego li je to slučaj u Francuskoj, pametni “pametnjakovići”, oni koji imaju “svu pamet svijeta”, uglavnom oštro pobunili kada bi neka država počela koristiti “francuski sistem”, jer tobože, “što će nama stranac kad smo mi talentovani za sve”, zašto da zbog nekakvih Afrikanaca “naša djeca propadaju kad su talenat za sve”, zašto ovo i zašto ono – e zbog tog opšteg načina razmišljanja, u rukometu, izuzev povremeno rukometnih reprezentacija Hrvatske i Slovenije kao rijetko generalno talentovanih država za rukomet u ovom dijelu Evrope, uglavnom i nema ozbiljnog rezultata, i teško da će ga ikada i biti, barem dok se ne prepiše “francuski sistem”, jer i francuska djeca su nečija djeca, no ako nisu za rukometa, ako ne posjeduju takenat za bavljenjem istim, tada ima školovanje, nauka, nešto drugo, treće, četvrto, peto, prosto uvijek ima nešto drugo, i nije spas od siromaštva, ili želja za bogatstvom ili “glad” za novcem, samo i isključivo put kroz sport, i to pošto po to, često nazor, u konačnici neuspješno.
Ono što na kraju ostaje zapisano, i što je jedino bitno, jeste da su Francuzi aktuelni prvaci Evrope, da su Francuzi bili oimpijski prvaci, da su Francuzi bili prvaci svijeta, i sve to više puta sa svega par autohtonih Francuza koji tu obično samo “popunjavaju” prostor, bitno je i istaći da su čak četiri selekcije sa prostora Zapadnog Balkana, iz onih država gdje “svi sve znaju, gdje sve vrvi od talenta za rukomet” ispali sa prvenstva već nakon grupne faze, to su selekcije Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, i zvanično najlošije selekcije na turniru – selekcije BiH, dok je u drugom djelu grupne faze svoj nastup poprilično neslavno okončala selekcija Hrvatske, a relativno uspješan nastup, sa šestim osvojenim mjestom, svoje je odigrala selekcija Slovenije.
Sve u svemu, negdje su uvijek “krivci” za neuspjehe svi osim stvarnih krivaca, redom država, “zli” političari, nedostatak sistema, nedostatak baze, “nestruka” struke, nedostatak novaca, i tako dalje, ali nikada nedostatak talenta i kvaliteta, nikada nedostatak pameti i ideja, dok drugdje, recimo u Francuskoj, takve probleme jednostavno rješavaju na uspješni “francuski” način, jer iako imaju i uslove, i novac, i bazu, i struku, i mnogo stanovnika, i rukometna su “zemlja” i sve ostalo, ipak znaju da talenta jednostavno nemaju, niti ga od baze autohtonih Francuza mogu proizvesti bilo kakvim radom jer su zasigurno to prvo i probali, već da se treba okaniti “ćorava” posla i gubljenja vremena na gluposti, te da talenat u tom slučaju treba naprosto “uvesti”, naturalizovati, a zatim poslati na teren, da uz zvuke čuvene “Marseljeze”, francuske himne, pod francuskom zastavom, čine najveće svjetske podvige.
A da, zaboravili smo riječ-dvije o francuskom nogometu, ma ne, ne, nije to tema, priča je o rukometu, ko će se sada baviti izvjesnim Zidaneom koji je porijeklom iz Alžira, ili izvijesnim Mbappeom koji je porijeklom iz Kameruna, pa makar bili oni svjetski prvaci sa reprezentacijom Francuske, pa makar bili najbolji nogometaši na svijetu, možda i ikada.
