U fokusu javnosti i navijača FK Sarajevo, najveći problem u transfer politici kluba za sezonu 2026/27 jeste nagli i nedovoljno balansirani prelazak sa skupe strategije dovođenja poznatih i priznatih igrača, ali igrača u poznim igračkim godinama sa manjkom motiva, na smanjenje budžeta i ekonomski isplatile transfere dovođenja relativno nepoznatih i značajno jeftinijih igrača.
Ovakav zaokret u transfer politici FK Sarajevo kulminirao ranim ispadanjem iz evropskih klupskih takmičenja, ali i relativno lošim startom sezone u okviru Premijer lige BiH, barem ako se govori o borbi za naslov državnog prvaka.
Prethodnih sezona FK Sarajevo je dovodio zvučna i preskupa igračka imena, poput Adema Ljajića i Stefana Ristovskog, pokušavajući instant kupovinom doći do naslova prvaka BiH, no to se ispostavilo neuspješnim, naprosto takvi igrači inače, igrači koji su ušli u četvrtu deceniju života, uglavnom nemaju motiv za pretjeranim zalaganjem na terenu, jednostavno jedini motiv im je da zarade veliki novac na konto svog imena i prezimena, i to je, manje-više to, a takav je, u velikoj mjeri, bio slučaj i sa pomenutim igračima u FK Sarajevo.
Nakon odlaska malezijskog biznismena Vincenta Tana iz upravljačkih struktura FK Sarajevo, sav finansijski teret pao je na Ismira Mirvića, aktuelnog većinskog vlasnika kluba, a rezultat je bio nagli prelazak na štednju i dovođenje manje afirmisanih igrača iz prosječnih klubova hrvatskog HNL-a ili slovenačkog SNL-a, poput Luke Dajčera ili Filipa Kosija, što je ostavilo roster bez potrebnog kvaliteta, ne samo za evropske iskorake, veći za iskorake u Premijer ligi BiH.
Najveći operativni propust rukovodstva FK Sarajevo desio se neposredno pred početak ljetnog prelaznog roka za sezonu 2026/27, kada je FIFA izrekla zabranu transfera klubu zbog neizmirenih obaveza prema venecuelanskom klubu Carabobo za nogometaša Kevina Viverosa, pa iako je klub brzo reagovao i riješio problem kao “bankarsku i administrativnu poteškoću”, to je poremetilo planiranje, rane pripreme i selekciju igrača koju je šef stručnog štaba Zoran Zekić tek trebao uigrati.
U novoj transfer politici izostala su pojačanja koja odmah prave razliku na terenu, a FK Sarajevo je zbog nedostatka uigranosti i individualnog kvaliteta u rosteru, eliminisano već u prvom pretkolu UEFA Konferencijske lige od finskog kluba Inter Turku.
Ipak, šef stručnog štaba FK Sarajevo, Zoran Zekić, javno brani novi koncept transfer politike, uz objašnjenje da je u pitanju “teži put, ali ispravniji put”, aludirajući na stabilizaciju kluba na duže staze, no rezultati na terenu kazuju da je ekipa ušla u sezonu poprilično nedorečena, i da prelazak na jeftiniji igrački kadar nije urađen planski, već isključivo nakon, gore navedenih, finansijskih poteškoća.
Dakle, u pitanju je neispravno započet “teži i ispravniji put”, jednostavno, ako se već odustalo od skupih pojačanja u poznim igračkim godinama, i ako se moralo smanjivati troškove, rješenje nije bilo u gomilanju igrača iz osrednjih klubova iz HNL ili SNL, kojima su ti klubovi ujedno i maksimum dometa, i klubova koji su generalno slabiji od FK Sarajevo, rješenje je bilo pretražiti šire evropsko i svjetsko tržište, jer definitivno je baza veća, i samim tim značajno veća mogućnost da se dovede kvalitetnih mladih igrača za relativno manje novčane iznose.
Da pojednostavimo to što je ispravno u praksi, dakle, pomenuti Kevin Viveros je bio rješenje koje je dovedeno za relativno manji novčani iznos, za FK Sarajevo je odigrao samo jedan nepuni meč i potom je uslijedilo prosljeđivanje po posudbama do konačne prodaje, a danas je prvi strijelac brazilske Serie A, i također je u gotovo istom periodu, za relativno manji novčani iznos, doveden i Giorgi Guliasvili, Gruzijac kojeg je tadašnja struka automatski poslala na posudbu umjesto da mu se da šansa u prvom timu, koju je kasnije zaista i dobio, potom pokazao da je najbolji igrač i tima i čitave Premijer lige BiH, te je zbog toga danas u klubu španske La Lige, koja je, po mišljenju mnogih, najjača liga od svih evropskih “Liga petice”.
Rješenje su, dakle, stranci sa potencijalom, a ne igrači bez potencijala iz osrednjih klubova iz regiona Zapadnog Balkana, a s finansijskog aspekta i jedni i drugi FK Sarajevo koštaju gotovo podjednako, odnosno, nisu u pitanju skupocjena pojačanja, samo su jedni u odnosu na druge sa značajno drugačijim mogućnostima, i na kraju krajeva, sa značajno drugačijim učinkom na terenu, i kratkoročno i dugoročno.
